The Unspeakable Delights of Zweigelt, glasio je naslov članka The New York Times-a od prije par godina u kojem je dobro opisano perceptivno stanje prosječnog američkog vinskog konzumenta. Istu stvar jučer mi (nam) je potvrdio i slavni vinsko-marketinški stručnjak Gary Vaynerchuk na degustaciji u Agrokorovoj Akademiji vina. „Romantičan opis vina kao što je ‘Moj pas naganja lisice po vinogradu’ prodaje vino prosječnom Amerikancu“ kaže Gary. Isto tako, melodično ime vina ključno je u prodaji. I onda se prosječnom američkom vinskom konzumentu desi Zweigelt!! „Tswyeig…grmf??“ prokašljao bi John Smith pri pogledu na to njemu nepoznato strano vino i odlučio se za miložvučniji Chianti ili Rioju. To je problematika s kojom se, zahvaljujuću medijskim igračima kao što je Gary Vaynerchuk, polako izlazi na kraj. Da li je Gary kušao ovaj zweigelt nemam pojma. Ali ako nije, nadam se da bude. On je interesantan tip koji ipak zaslužuje zaseban članak, pa o njemu neki drugi put. Continue Reading…
I evo ga, prvo vino s oznakom ‘CENER na mom testnom drifting poligonu! Kao što sam najavio u prethodnom članku to je Radovanova Malvazija iz te, za vino i vinare, ne baš prekrasne 2010. Dok su gljivari trljali ruke i kupovali dodatne pletene košare, vinari su lupali čelom o drvenu bačvu. Tri dana kiše pa dva dana sunca, pa opet tri dana kiše… I tako od kraja jedne do početka slijedeće zime. U najmanju ruku idealno za sve glavne vinogradarske boleštine. Oluje, poplave, čestu tuču i pomaknuti početak buđenja vegetacije neću ni spominjati. Statistika je nemilosrdna: u kontinentalnim vinogorjima prinosi su smanjeni od 15 do brutalnih 50% (u nekima i više), u Istri, uz dvije tuče i poplavu sredinom rujna, oko 40%, na Pelješcu 20-40%. Dobro su prošla tek vinogorja regije Primorska Hrvatska Benkovac-Stankovci, Pirovac-Skradin, Šibenik i Primošten, te otok Hvar, u kojima su prinosi veći oko 15-20% a kakvoća grožđa dobra do izvrsna. Obeshrabren ovakvim poražavajućim podacima sa strepnjom otvaram do sada meni osobno najbolju istarsku svježu malvaziju. Continue Reading…
27. – 29.05. Dubrovnik International Wine & Jazz Festival
Ako se zadnji vikend mjeseca svibnja nađete u Dubrovniku, na pravom ste mjestu! Našli ste se usred premijere Wine & Jazz festivala koji ima najbolju namjeru postati dubrovačkom tradicijom i enogastro-kulturnom mekom za sve štovatelje umjetnosti, jazz-a, finog vina i autohtone dalmatinske kuhinje.
U organizaciji američkog umjetnika Michaela Kissingera i partnerskog Vancouver Wine & Jazz festivala (Vancouver, Washington USA), Dubrovnik International Wine & Jazz festival spojiti će sve elemente svjetskih art festivala: međunarodno priznate jazz, blues, pop i crossover glazbenike, domaće vinare i obrtnike iz regije, i naravno, izvanrednu autohtonu dalmatinsku kuhinju. Continue Reading…
„Dobar dan. Zovem se Vinistra. Imam osamnaest godina i isto toliko staža“ reče ona autoritativno prelazeći pogledom dvoranu dupkom punu mladih enogastro manifestacija koje loveći se olovke zapisuju svaku njenu izgovorenu riječ…
Pakiranje je odrađeno još par dana ranije, auto je opran, rođendanski rekviziti su na broju. Zašto sunce mora izać tek u 5 i 30?! Ko će čekat do tad… Opet u istom sastavu spremni smo za odlazak iz glavnog grada Hrvatske na put prema trenutno glavnom gradu EnoGastro Hrvatske, Poreču. Jutro je prekrasno. Planiranje marendanja upravo počinje i logičnim odabirom skrećemo na Lujzijanu koja pruža daleko više gastro mogućnosti za naša zahtjevna nepca. „Hoćemo u krčmu Bujani?… Ma jok. Rade tek od dva… Tramerka?… To! Prodano!“. Kratko i jasno. Nakon par sati vožnje ulazimo u uspavano Volosko i bez problema nalazimo parking. Bajkovita arhitektura ribarskog gradića, podsjećajući na Goblin Town iz jednog davnog Hensonovog uratka, generira osjećaj topline i klimu najpoželjnijeg mjestašca na svijetu. Kratka šetnja sunčanom rivom i između ugostiteljskih velikana pronalazimo puteljak koji vodi ka Tramerki. Continue Reading…
Paletu vina cijenjenog biodinamičara Brkića prvi puta sam kušao ove godine na zagrebačkom Wine & Gourmet festivalu nakon skretanja pažnje kolege blogera. Kušanje je popratio vrlo ugodan razgovor i moje konstantno čuđenje: „Čekaj, zar ste svaku bobicu ručno sklinuli s peteljke?!?… Jesmo…Baš svaku?!?… Aha… Pa pobogu, koliko vam je vremena trebalo?… Dva dana posla za cijelu obitelj i prijatelje… I koliko litara godišnje proizvedete?… Od 15 do 30 tisuća litara… Uf…“ Nakon takve informacije i apsolutno uvjerljivog vinara pojavi se refleks respekta prema dragocjenoj tekućini prezentiranoj na stolu.
Borgonja je sorta crnog grožđa koja je dobila naziv po poznatoj francuskoj vinorodnoj pokrajini Bourgogne (Burgundiji) u kojoj se uzgaja od 14. stoljeća. Postoji i legenda da ju je rimski car Marko Aurelije Prob donio u Dalmaciju iz Francuske još u 3. stoljeću. Do nedavno se pogrešno smatralo da je borgonja francuska sorta gamay od koje se dobiva poznato vino Beaujolais. Tek nakon određivanja sortne pripadnosti molekularno genetičkim postupcima dobiven je odgovor da to nije ni autohtona istarska sorta ni gamay, već da je to sorta frankovka, koja uz spomenuti ima još nekoliko sinonima, od kojih bi izdvojio moravka i frankinja, dok se u Austriji i Njemačkoj, gdje se nalaze najveće površine zasađene frankovkom, najčešće naziva Blaufränkisch, Lemberger, Limberger i Blauer Limberger.
Ne zv’o se je brutalan ako neću otvorit i krenut njušit dok je vino još daleko ispod idealne temperature. Da odma na početku utvrdim… njuš…njuš… je, dobro je… definitivno nije pošip.
Što ja to imam. Hm… da vidimo. Boja zagasita ali jasna, ciklasto crvena, jedva prozirno, srednje gusto. Pitomo.
Prvi njuš nakon otvaranja boce fotografski kreira koru kuhanog krumpira narezanog za krumpir-salatu još dok je vino tri-četiri stupnja hladnije od idealne temperature. Kora nestane brzo, ali pojave se zemlja i drvo. Približavanjem idealnoj temperaturi, na svu sreću, i oni nestanu. Continue Reading…
13. – 15.05. Vinistra 2011, Poreč
Osamnaesti sajam vina i vinarske opreme, Vinistra, u Poreču će od 13. do 15. svibnja okupiti dosad najveći broj domaćih i međunarodnih izlagača i sudionika u popratnom programu. Kako je najavljeno na konferenciji za medije u Poreču, tradicionalnu izložbu vina u sportskoj dvorani Žatika pratit će gastro događanja, kušanja, okrugli stol, predstavljanja i seminari. Među restoranima koji će predstaviti svoje kuhinje naći će se vodeće kuće iz Hrvatske, Austrije, Italije i Slovenije, dok će izložbu, među ostalim, obilježiti i okrugli stol na temu budućnosti udruženja vinarstva, događanje pod pokroviteljstvom uglednog svjetskog brenda ljubitelja cigara – Habanos Moments 2011., s gostovanjem jednog od vodećih stručnjaka o cigarama, Simona Chasea – te odabir najbolje malvazije prema mišljenju publike.
Izložbu Vinistra organizira udruga Vinistra, uz generalno pokroviteljstvo Istarske županije te pokroviteljstvo Grada Poreča, Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja te Hrvatske gospodarske komore i Međunarodna organizacija vinove loze i vina (OIV). Ususret Vinistri, u Poreču je od 27. do 30. travnja u tijeku ocjenjivanje istarskih vina koje će biti nagrađene na samoj izložbi, a 28. travnja i treće međunarodno natjecanje Svijet malvazija, s dosad najvećim brojem pristiglih uzoraka. Continue Reading…
Dalmacija Wine Expo nezaobilazan je enogastro događaj u Hrvatskoj! Ne, to više nije samo reklamni slogan. To je notorna činjenica.
U prohladno, oblačno jutro krajem radnog tjedna, jake snage enogastrobrutalne i one malo manje brutalne blogerske scene zaputiše se put Makarske. Kako smo preskočili doručak želudac je već u Tušiloviću počeo metronomski otkucavati vrijeme do prve spize. „Možda ulovimo koju bakicu sa štrudlama na Plitvicama“ već polupanično kaže malo manje brutalna predstavnica enogastro scene. „Imam bolju ideju. Ajmo brutalno ogladnit i opustošit neku old school konobu u Splitu!“ kaže ovaj drugi. „Pa…ajd.“ nevoljko se složi prva, ali iskra bljesne u oku. Odluka je pala na poznatu konobu Oštarija u Viđakovi. Nisam još bio, ali navodno je dobra. Stižemo u Split, skupljamo putem još jednu izjelicu par excellence, čarobnim štapićem pronalazimo besplatan parking i ulijećemo u lokal gladni ko bivoli. Osvane ljubazni konobar i vidjevši sjaj naših bijelih očnjaka krene prepričavati dnevnu špajz kartu. „Kakav vam je crni rižot“ pitam. „Odličan! Ali prepuručio bih vam rižot na crveno s plodovima mora. Imamo krasne svježe brbavice. Lipo ćemo van ga složit“ kaže slasno i uvjerljivo sve oblikujući rukama pripremu rižota. Vidjevši cijenu od 75 kn pitam za svaki slučaj da li je rižoto predjelo ili glavno jelo. „Glavno jelo, naravno“ sigurno kaže konobar. „Prodano!“ zaorimo svi u glas. Naručili smo još i riblju juhu za početak planirajući kakvu ribu ćemo maznut nakon rižota… Stiže juhica, prozirna, prazna, vodena. Odma mi se smrko brk. Al, nema veze. Sad će slasni rižoto prepun svježih školjaka. „Uf, alaj ću se nakrkat“ mislim u sebi nakon kreirane brutalne slike najvećeg rižota u Splitu… Stiže rižoto. „U slast“ kaže konobar i ode… E sad. Ja rijetko ostajem bez teksta, ali u prvom trenu nisam uspio ispustiti ni zvuka. Na tanjuru je ležala šačica riže sa ravno dvije ukrasne brbavice i tri dagnje. Da stvar bude gora, riža je bila zasebno skuhana, a šug naknadno umiješan. Katastrofa!! Pojeli smo to jer onako gladni nismo imali izbora. Ručak je trajao ravno 14 sekundi. Game over. Konobar je samo donio račun i bez riječi nestao. Prestrašno. Ne sjećam se kada sam imao ovakvo loše gastro iskustvo. Ali kako bi rekao Aksentije Topalović: “E pa gospodo, malo ste se zajebali“. Od sada Oštariju u Viđakovi izbjegavamo u širokom luku! Continue Reading…
Dilema je bila Da li prepisati staru bilješku ili još jednom doživjeti ekstazu. Kao logičan odgovor odabir je pao na izlog br. 2.
Mislim da nema čovjeka na ovim prostorima koji nije čuo za babić i, ako baš ništa drugo, barem jednom napravio bambus od njega. Uz dingač i postup, babić je bio jedan od najjačih hrvatskih vinskih brandova još u doba Jugoslavije. Vinoplodov Babić najnagrađivanije je hrvatsko vino u međunarodnim okvirima.
Babić je autohtona dalmatinska sorta crnog grožđa koja čini 99% sortimenta primoštenskog vinogorja. Postoje dva tipa ove sorte, babić mali i babić veliki, a razlikuju se, osim po veličini grozda po čemu su i dobili imena, i po kakvoći. Babić mali ima veću sposobnost nakupljanja šećera (za oko 2 %), a na izrazitim vinogradarskim položajima kakve su primoštenske terade, taj sadržaj može doseći i do 23 %. Ugodne voćne arome s 11,5 do 13,5% alkohola, vino babić je modrocrvene boje, puno i pitko, s izraženom originalnošću.
U jednom intervjuu Anthony Rose, kolumnist britanskih novina The Independent i jedan od najutjecajnijih ljudi moderne vinske kritike, izjavio je da će sorta babić jednog dana u Hrvatskoj biti važnija i od plavca malog. I to je izjavio nakon samo jednog kušanog babića (Gracinov Babić). Hm… Continue Reading…
1. Otvaranje vina: Čep. Otvorite butelju i promotrite čep. Boja vina (crveno vino) smije biti vidljiva samo na donjoj površini čepa (baza). Ako je boja vina vidljiva po tijelu (plaštu), čep nije dobro „dihtao“ i velika je vjerojatnost da je vino pokvareno. Postoje dvije teorije o njušenju čepa. Jedna je da se čep ponjuši, a druga je da se to ne radi (pogotovo ne u društvu) jer se, navodno, njušenjem ništa sa sigurnošću ne može utvrditi i ispadate papak. Vidjevši mnoge vinare kako njuše čep svojih vina, radim upravo isto. Iskustvena norma pokazala je da se gotovo uvijek ciknuto (oksidirano) vino može nanjušiti na čepu. Baza čepa mora imati miris po vinu, a plašt po plutu. U slučaju da imate navojni čep preskočite točku 1. U slučaju da imate plastični čep, ne očekujte previše od vina.
Ako posjedujete dekanter, pretpostavljam da znate kada i kako njime rukovati.
2. Promatranje: Provjerite boju i jasnoću. Ako je vino na adekvatnoj temperaturi serviranja (bogato, kompleksno crveno vino na 17-18ºC, crveno vino srednjeg do lakšeg tijela 14-16ºC, sočna-voćna crvena vina 12-13ºC, rose 10-13ºC, kremasto bijelo vino punog tijela 11-12ºC, bijelo vino srednjeg do lakšeg tijela 9-10ºC, desertno 6-10ºC) ulijte cca dva gutljaja u odgovarajuću čašu. Dobro promotrite vino. Nagnite čašu podalje od vas te promotrite boju vina od „dna“ do sredine čaše (korisno je imati bijelu pozadinu – papir, salvetu ili bijeli stolnjak). Koje je boje? Ako imate crveno vino, da li je boja kestenjasta, ljubičasta, rubin, granat, crvena cigla ili čak smeđa? Ako imate bijelo vino, da li je boja poput slame, svijetlo zelena, žuta, zlatna, boja jantara ili smeđa? Uz boje upotrijebite kvalifikacije: blijedo, svijetlo, srednje i tamno. Continue Reading…
U svijetu vina stvari teku naglavačke u odnosu na svijet rock’n rolla. Uvježbani, karizmatični i sasvim slušljivi garažni bend iz petnih žila nastoji se maknuti iz garaže i ući u svijet „velikih“. Garažni vinar, s druge pak strane, iz petnih žila nastoji ostati u garaži, i time ostati u svijetu „velikih“. Poprilično zbunjujuće…
Pojam garažnih vinara dolazi iz francuske pokrajine Bordeaux gdje su mali vinari prozvani „garažnim“ zbog toga što nemaju vlastite vinograde, a proizvode male količine vina u malim „kućnim“ vinarijama koje podsjećaju na garaže. Upravo zbog limitirane proizvodnje garažni vinari mogu si dopustiti da kupuju samo pomno odabrano vrhunsko grožđe iz kojega vlastitim umijećem proizvode neka od najboljih i najcjenjenijih vina. Ta vina često zbog velike potražnje u odnosnu na potrošnju dostižu astronomske cijene.
Ivo Duboković je hrvatski garažni vinar sa otoka Hvara, čija se vinarska tradicija mjeri generacijama. Doduše, on posjeduje vlastiti vinograd, a plavac mali, interesantnog naziva 2718 sati sunca u boci, dolazi sa položaja na sjevernoj strani Hvara. Neka vas ne začudi kad na etiketi pročitate „stolno vino“. To je jednako istini jedino u kvalitativnom smislu hrvatske zakonske regulative. Dubokovićeva filozofija je da konzument kupuje vino jer je ocijenio da je fino i kvalitetno, a ne zato što na njemu piše da je vrhunsko.
Stoga, let’s see… Continue Reading…
29. – 30.04. Dalmacija Wine Expo 2011, Makarska
Dalmacija Wine Expo postaje središnje mjesto juga Hrvatske za prezentaciju Dalmatinskih i drugih hrvatskih vina, maslinovog ulja i gastronomije općenito. Ukratko, izvrsna eno-gastro najava za nadolazeću turističku sezonu. Ovogodišnji expo očekuje preko 150 proizvođača vina i maslinovog ulja iz cijele države, sa naglaskom naravno na središnju i južnu Dalmaciju. U samom programu najavljuje se izbor najboljih restorana Dalmacije, izbor najboljeg vina i maslinovog ulja, te niz drugih događanja, prezentacija i tematskih okruglih stolova. Nakon uspjeha u prvoj godini postojanja, Dalmacija Wine Expo, na pravom je putu da postane nezaobilazno mjesto na hrvatskoj eno-gastro sceni. Tim mladih nepretencioznih i vještih organizatora sa puno entuzijazma dobar su zalog da uspjeh ovog dalmatinskog vinskog događaja.
