„Dobar dan. Zovem se Vinistra. Imam osamnaest godina i isto toliko staža“ reče ona autoritativno prelazeći pogledom dvoranu dupkom punu mladih enogastro manifestacija koje loveći se olovke zapisuju svaku njenu izgovorenu riječ…
Pakiranje je odrađeno još par dana ranije, auto je opran, rođendanski rekviziti su na broju. Zašto sunce mora izać tek u 5 i 30?! Ko će čekat do tad… Opet u istom sastavu spremni smo za odlazak iz glavnog grada Hrvatske na put prema trenutno glavnom gradu EnoGastro Hrvatske, Poreču. Jutro je prekrasno. Planiranje marendanja upravo počinje i logičnim odabirom skrećemo na Lujzijanu koja pruža daleko više gastro mogućnosti za naša zahtjevna nepca. „Hoćemo u krčmu Bujani?… Ma jok. Rade tek od dva… Tramerka?… To! Prodano!“. Kratko i jasno. Nakon par sati vožnje ulazimo u uspavano Volosko i bez problema nalazimo parking. Bajkovita arhitektura ribarskog gradića, podsjećajući na Goblin Town iz jednog davnog Hensonovog uratka, generira osjećaj topline i klimu najpoželjnijeg mjestašca na svijetu. Kratka šetnja sunčanom rivom i između ugostiteljskih velikana pronalazimo puteljak koji vodi ka Tramerki.
Dolazimo prvi. Simpatičan vlasnik, završavajući zadnje pripreme pred otvaranje, prihvaća nas ko svoje i pokazuje za koji stol je najbolje sjesti, ovisno o suncu.
„Kasnije ću vas ja premjestiti za drugi stol, pa onda za treći, tako da fino cijelo vrijeme imate hlada“ mudro zbori. Uočivši da nas papirnati jelovnik niti najmanje ne zanima krene prepričavati dnevnu ponudu kuhinje. I to je bome potrajalo, na naše ugodno iznenađenje. U vanserijskoj ponudi domaćih kvarnerskih jela odabir pada na juhu od zubaca, punjene srdele na salati od naranče i koromača, pečeni mladi kravlji sir s kremom od slanih inćuna i češnjaka, tatarski od palamide i crni rižoto… Ručak me ostavio bez daha. I fizički i impresijom.
Juha od zubaca
Srdele na salati od naranče i koromača punjene peršinom, grožđicama, pinjolima, mrvicama češnjaka, ovčjim sirom, domaćim pršutom i suhim kruhom
Pečeni mladi kravlji sir s kremom od slanih inćuna i češnjaka
Tatarski od palamide
Crni rižoto od kvarnerskih sipa
Fantastičan spoj kulinarske kreativnosti u tradicionalnoj primorskoj kuhinji i svježine namirnica. Bravo! Uz marendu smo pijuckali finu i vrlo pitku domaću rinfuznu malvaziju, a dižestirali biskom.
Biska
Za žestoko sam potpuni laik, ali ova biska bila je prefina. Citirat ću kolegicu blogericu: „Znaš kako ljudi imaju najbolju knjigu ili najbolji film u životu. E ovo je biska mog života!“
S tugom na rastanku, malo otežali, tjeramo noge da nas dovuku do auta. Krasna novoasvaltirana cesta do Plomina pokazuje da je odabir dužeg puta bio odličan izbor. Cvike na nos, lakat kroz prozor i Vincent Vega face sljubili su se sami od sebe. Komentirajući putem pristupanje Agrolagune, istarske vinarije položaja Poreštine u sklopu Agrokor koncerna, udruzi Vinistra, stižemo pred porečku dvoranu Žatika oživljavajući prošlogodišnje uspomene. Večer prolazi ugodno uz čašu stolnog terana u vinoteci skrivenoj među romaničkim kućama stare jezgre grada Poreča…
Konačno jutro! Uvjereni da svečano otvorenje počinje u 10 sati, ranom zorom jurimo u grad na doručak. Shvativši da je svaki drugi izlog u Poreču pizzerija, smještamo se u provjereni old school restorančić Vipava.
Brzinski mažemo ukusnu fritaju sa šparogama, pršutom i pancetom, i juriš prema Žatici. Kad tamo strka. Jurcaju svi naokolo, slažu štandove, nose kutije s vinom… „Dobar dan… Dobar dan… Pa zar nije već sve trebalo počet??… Nije… Pa kad počinje?… U 13 sati“ ljubazno kaže teta na ulaznom šalteru. Nama upitnici iznad glave. „Šta sad? … A niš. Ajmo se promuvat…“
Dvorana Žatika, Friday the 13th, 10h
Zapravo je ispalo dobro. Iskoristili smo tih par sati za upoznavanje sa svim bitnim informacijama, sređivanje akreditacija, fotkanje pobjedničkih vina i još stigli na pifce u grad.
Najbolje ocijenjena ovogodišnja vina autohtonih sorata istre:
Najbolja mlada malazija: M&G International Malvazija 2010
Najbolja zrela malvazija: Kozlović Malvazija akacija 2009
Najbolji mladi teran: Fakin Teran 2010
Najbolji zreli teran: Benvenuti Teran 2008
Najbolji zreli refošk: Steras Refošk Kocinski 2008
Velika zlatna medalja: Benvenuti Muškat (momjanski) San Salvatore 2008
Prirodno desertna vina – Velika zlatna medalja: Delton Vin de Rosa (Malvazija istarska) 2009
Trk nazad. Mudro tempirajući dolazak pred sami kraj uvodne govorancije ulazimo na 18. Vinistru! Let’s rock!
Vinistra 2011
Ove godine raspored mi je bio gust. Prijavio sam se na veliki broj radionica i stručnih predavanja tako da mi je zapravo ostalo vrlo malo vremena za klasični muving i kušanja po štandovima. Petak je otvarao najviše vremena za to.
Uzimam čašu i s unaprijed ugraviranim gps koordinatama krećem prema skrivenom istarskom čarobnjaku Radovanu.
Vinarija Radovan
Tu sam se zadržao dok nisam isprobao apsolutno sve. Malvazija berbe 2010 škaklja moju znatiželju. Šnjof, slurp, progut…hm. Ovako s nogu mogu reći da je aromom i tijelom nijansu slabija od prošlogodišnje koja mi je bila nedodirljivi broj jedan. Razlog tome su vrlo vjerojatno one silne kišurine tokom ljeta i jeseni koje su pogodovale jedino rastu gljiva. Ali, kao što rekoh, to je bio blic test. Pravo kušanje slijedi u slijedećem članku. Kod Radovana mi je zapeo na nepce njegov Merlot iz 2009, još nedovršen, donesen samo za Vinistru, ali fantastičnog ekstrakta i živahne bobićasto-voćne aromatike uz upečatljivu Radovanovu stilistiku. Jedva čekam jesen kada izlazi u prodaju.
Stara etiketa, ali berba 2009
Teran iz 2008 također ulazi na vrh popisa vina koja ću uskoro na miru testirati.
Preko puta Radovana neka cika, dreka, žurka, party, igranka. Tko bi li to mogao biti?! Naravno Trapan i Tolj (vinarija Saints Hills) koji ove godine nastupaju zajedničkim snagama. Nastojim ostati koncentriran i bacam se na premijerno kušanje Trapanovog Syraha ’09 i Saints Heels ’10 kojeg sam doduše već probao u Tučepima, al repetitio est mater studiorum.
Ne dajući se tulumu jurim dalje da stignem što više obavit prije prve radionice. Odustajem od planskog obilaska i piskaranja bilješki jer više vremena gubim na hodanje i traženje, i prepuštam se organoleptički-fotografskom pamćenju. Izdvajam Damjanićev Merlot ’08, Cossettovu kupažu Mozaik ’08 i Kabola Teran ’08.
Damjanić Merlot 2008
Cossetto Mozaik 2008
Kabola Teran 2008
Godina 2008. još jednom potvrđuje ogroman potencijal za crvena vina.
Krenem dalje i po putu sretnem Darka. „Brzo dođi samnom. Sad ćeš probati nešto posebno!“. „Ajmo!“ rekoh. Dolazimo na Coronicin štand, Darko izvlači nekakve dvije kutije ispod štanda i kreće bajka. Gran Teran iz 2000-te!
Coronica Gran Teran 2000, jedna od preostalih 6-7 boca
Ostale su još upravo te dvije kutije na cijeloj planeti, a vjerojatno i šire. Vino je da ti pamet stane! Veliko Vino u punom smislu riječi. Neću ga opisivati jer ne znam kako bih dojam sažeo u ovu reportažu. Samo ću reći da nisam oprao čašu još sat vremena šnjofajući je. Taman za par minuta počinjala je radionica Hrvatskog sommelier kluba „Publika bira najbolje od najboljeg“ tako da mi moja čaša srećom nije niti trebala.
Radionica Hrvatskog sommelier kluba „Publika bira najbolje od najboljeg“
Pod stručnim vodstvom Sandija Parisa radionica je zamišljena kao kušanje na slijepo i ocjenjivanje deset najbolje ocijenjenih malvazija na „Svijetu malvazija“ održanog netom prije Vinistre.
Sandi Paris
Još pod dojmom Gran Terana i ostalih crvenih vina koje sam kušao, nisam bio baš relevantan ocjenjivač.
Radionica Hrvatskog sommelier kluba „Publika bira najbolje od najboljeg“
Pobjeđuje Tomaz Malvazija istarska „Avangarde“ 2010.
Vrijeme brzo teče, a sve mi je na knap. Doslovno trčim na kat gdje upravo počinje radionica Vinistra Gourmet-a restorana Ristorantino Da Issa, jordanskog chefa i vlasnika Issa Gwerinata. Tema je sljubljivanje jordanske kuhinje s malvazijama i istarskim uljima.
Hummus od slanutka * Rossi Malvazija 2010 * ulje Ipša Frantiono
Tabbouleh (libanonska salata) od povrća * Pilato Malvazija 2010 * ulje Ipša Leccino
Couscous sa povrćem i piletinom * Benvenuti Malvazija Ano Domini 2008 * ulje Ipša Istarska bjelica
Kako je moja ljubav prema malvaziji ipak daleko veća od ljubavi prema slatkom, desertnu baklavu sam preskočio, ali ne i, s njome sljubljenu, Kozlović Malvaziju Akacija 2009.
Pogled na sat otkriva zbunjujuću istinu. Pa kad je prije 19 sati!? Spuštam se na izložbu, skupljamo se na hrpu, a teta na razglasu ljubazno umoljava preostale posjetitelje: „Šic van vi pijanice!“
Grad Poreč nudi fantastičnu ponudu svih oblika pizze kao autohtonog jela, ali ko za vraga nama se baš to ne jede. Na preporuku uvjerljivog prolaznika odlazimo u obližnji Tinjan u konobu Danijeli gdje večer završava u ugodnom ozračju i ukusnom šugu od boškarina.
Konoba Danijeli, Tinjan
„Jutro me zatiće u stalnom kaosu tema…“ veli Balašević kao da mi je pogodio misao. Tuširanac i sve što već ide i pravac Žatika. U 9:30 bio je polazak za stanciju Meneghetti na istarski cigar doručak.
Stancija Meneghetti
Stancija Meneghetti proteže se na krasno uređenih 25 hektara na kojima se uz vinski podrum nalaze i vinograd i maslinici. Jake snage Meneghetti tima Miroslav Plišo, Goran Hanžek i enolog Walter Filiputti upravo su nedavno u Dubravkinom putu predstavili novu liniju vina pod nazivom „Soul of Istria“, a radi se o Malvaziji 2010 upotpunjenoj sa bijelim pinotom i chardonnayem, i Merlotu 2010 sljubljenim s cabernet sauvignonom i refoškom, koji će postati znatno pojačanje među vinima cjenovnog razreda od 10tak eura.
Meneghetti Malvazija 2010 i Merlot 2010
Ugodno druženje počinje uz Meneghetti Pjenušac 2002 (chardonnay, bijeli pinot). Krećemo u laganu šetnju stancijom, razgledavanje vinograda i upoznavanje podruma.
Meneghetti pjenušci u dozrijevanju
Slijedi tradicionalni istarski doručak pod autorskom kuhačom chefa Jean-Yves Messmerea. U opuštenoj atmosferi aromatski mjerkam Malvaziju 2010 u iščekivanju zvijezde jutra. E evo ga, glavom i cigarom, Simon Chase! Ono što je Parker u vinskom svijetu, to je ovaj simpatični britanac u svijetu cigara.
Simon Chase
Kako je naša novinarska ekipa već lagano kasnila u Žatiku na okrugli stol, Mr. Chase nam je održao kratko predavanje i predstavio rijetku cigaru Romeo Y Julieta Edicion Limitada 2007. Zdravko Brkić, stručnjak za cigare i predsjednik Cigar Society Club Serbia, opisao mi je cigaru riječima: „Postoji Mercedes. E vidiš, ovo je Brabus!“
Detalj
Povratak u Žatiku, gdje u glavnoj dvorani već traje okrugli stol na temu zakonodavnog okvira vinarstva u nastupajućem periodu, prolazi u drijemežu i punjenju baterija. Okrugli stol je počeo, a ja poprilično dekoncentriran, bacam pogled na sat koji me opet baca u očaj. Imam niti sat vremena do slijedeće radionice. Kako se osjećam poprilično beskoristan u raspravi iskradam se neprimjetno i ciljano obilazim nekoliko vinara. Ideja je nastavak proučavanja teze o crvenim vinima Istre. Skrećem na Geržinićev štand koji je imao zajednički nastup s Cossettom. Geržinićevi crnjaci, Teran 2009 i Syrah 2009, dokazuju tezu: Istra je zemlja crvenih vina! Pomičem se korak dalje na second opinion o Cossettovom Mozaiku i kušanje Cabernet sauvignona 2008. Quod erat demonstrandum!
Radionica Ane Roš i Aleša Winklera samo što nije počela. U prolazu, probijajući se kroz TV ekipe, ex političare i kojekakve spodobe čija se želja da budu viđeni na Benvenutijevom štandu ostvarila, kušam ovogodišnji najbolje ocijenjeni zreli teran, Benvenuti Teran 2008. Izudaran laktovima i pijanim zadasima nisam ga uspio doživjeti u potpunosti. Ostavit ću to za neku drugu priliku.
Na prvom katu u sklopu Vinistra Gourmet-a sprema se fina klopa. Restoran Hiša Franko i Stancija Kumparička, pod vodstvom gore spomenutih Ane Roš i Aleša Winklera, pripremila je interesantan menu. Hladni odresci engleski pečenog kozjeg hrbta sa kapljicama divljih šparoga i godinu dana starim kozjim sirom iz nekog nepoznatog razloga nisu bili posluženi, na opću žalost prisutnih. Ali zato bilo je vrlo zanimljivih sljubljivanja.
Kozja sirutka s maslinovim uljem, ikrom i lavandom (za ikru i lavandu nisam siguran)
Bučini cvjetovi punjeni sa mladom kozjom skutom i divljim travama, krema od slatke rajčice * Trapan Ponente 2010 * ulje Oleum viride Rosulja
Svježi kozji sir (tomme) s kiselim istarskim smokvama, timjanom i piranskom cvjetnom soli * Matošević Grimalda bijela 2008 * ulje Oleum viride Cipressino
Krema od kozje jetre, estragon i proljetna breskva * Trapan Rubi Rose 2010 * ulje Oleum viride Selekcija Belić
Zanimljiva degustacija. Ali sada počinje vrhunac Vinistre (barem moj): „Blogeri – Kreatori vinske scene ili osobenjaci bez ikakvog utjecaja na nju?“
Legende hrvatske enogastro blogerije, volonterske vertikale, hodajuće organoleptičke aparature, premijerno su se skupili na hrpu i kroz osobnu priču predstavili vina po svom odabiru sljubljena uz vlastitu kulinarsku kreativnost. A sada, samo za Vas: Lada Radin – GastroLada, Morana Zibar – Gurwoman, Goran Zgrablić – Manjada, Nenad Trifunović – Vinopija, Darko Baretić – Vinska Priča, Marinela Prodan – EnoGastroMama i moi – eNOgAStrObRUtaL, bloger u povojima i službeni fotograf.
Završnu riječ o razlikama između društvenih mreža održao je Cliff Rames, sommelier i autor projekta Wines of Croatia kojime širi dobar glas o hrvatskim vinima širom svijeta, pogotovo po Sjedinjenim Američkim Državama.
GastroLada i blogeri
Gurwoman
Manjada
Vinopija
Darko Baretić
EnoGastroMama
Cliff Rames
Prezentirana su bila vina Damjanić Borgonja 2010, Piquentum Terre9, Kabola Teran 2008, Benvenuti Malvazija Istarska San Salvatore 2009, Kozlović Muškat momjanski 2009 , Coronica Gran Teran 2000, uz kreativnu kuhinju EnoGastroMame i Manjade, koju sam od uzbuđenja zaboravio u potpunosti poslikati.
Damjanić Borgonja 2010, Piquentum Terre9, Kabola Teran 2008, Benvenuti Malvazija Istarska San Salvatore 2009, Kozlović Muškat momjanski 2009 , Coronica Gran Teran 2000
Kulinarske kreacije EnoGastroMame
Legendarni Moreno Coronica ispričao nam je priču o svom Gran Teranu iz 2000-te godine.
Moreno Coronica i blogeri
Aaaahhhhhhh, Coronica Gran Teran 2000
Radionica je bila daleko najposjećeniji događaj na Vinistri. Tražilo se mjesto više.
Radionica „Blogeri – Kreatori vinske scene ili osobenjaci bez ikakvog utjecaja na nju?“
Radionica „Blogeri – Kreatori vinske scene ili osobenjaci bez ikakvog utjecaja na nju?“
Ko nije bio nek mu bude krivo!!!
Puls polagano pada na niži broj okretaja i krećemo prema terasi gdje sam Zdravka Brkića ugnjavio da nam održi quick guide u svijet cigara. Pohvatavši bitno počinje opuštanje uz Romeo Y Julieta Edicion Limitada 2007 i Hennessy…
Romeo Y Julieta Edicion Limitada 2007 i Hennessy
Zadnjim atomima snage zaružili smo do kasno u noć…
Nedjelja. Ostao sam u krevetu do zadnje bukirane minute. Obilni doručak u hotelu i ovaj put autom do Žatike. „…Rešilo nebo da potopi svet…“ sviralo je u autu, a pogled kroz šoferšajbu potvrđivao je taj stih.
Točno u podne počela ja radionica Zlatka Galla uz predstavljanje njegovog najnovijeg uratka „Brodska kuharica“. U njegovom stilu knjiga sadrži brojne jednostavne i ukusne recepte koje je moguće spraviti u gabaritno i opremom limitiranim brodskim kuhinjama. Uz glasnu podršku blogerima predstavlja nam i pripravlja tri jela: sipice sa crvenim fažolom i pomidorama, bakalar u slanutku i kapuli i buzaru od kozica, vongola i brbavica, sljubljena s Matoševićevim vinima. Jela su bila prvoklasna. Osim majstorske kuhače, zaslugu tome daje svježina namirnica i, naravno, vrhunsko Matoševićevo vino u kojem su se jela krčkala. Na kraju poentiramo izvrsnim slatkišima od crne čokolade poznate manufakture Nadalina koja ih je izradila specijalno za promociju.
Zlatko Gall
Sipice sa crvenim fažolom i pomidorama
Bakalar u slanutku i kapuli
Buzara od kozica, vongola i brbavica
Maslinovo ulje u „čašici“ od Nadalina tamne čokolade
Zadnji slobodni sat vremena koristim za završna kušanja i na žalost pljuckanja. Ipak je dalek put do Zagreba. Isprobao sam plejadu Cattunarovih crnjaka od 2005-e na dalje, vina novog i vrlo zanimljivog igrača na istarskoj vinskoj sceni Damijanića, Coronicinu baznu Malvaziju 2010, aromatski već dobro poznate Piquentum Terre9, Rouge9, Blanc9 i novi Blanc10, Degrassijev fantastični Viogner 2009, vina Zvanini iz Oprtlja i fini Ritošin Cabernet sauvignon 2008.
I na kraju, posljednja i stručno najzanimljivija radionica pod vodstvom Saše Špiranca: „Kupažiranje kao umijeće koje vinare vodi na istinski vrhunac vinotvorstva“.
Saša Špiranec
Radionica „Kupažiranje kao umijeće koje vinare vodi na istinski vrhunac vinotvorstva“
Saša nam je prvo predstavio najbolje istarske bijele kupaže:
- Degrassi Terre Bianche Couvee Blanc 2009 (malvazija 30%, chardonnay 30%, viogner 20%, sauvignon blanc 20%)
- Saints Hills Nevina 2009 (malvazija 70%, chardonnay 30%)
- Trapan Uroboros 2009 (chardonnay 60%, malvazija 40%)
- Matošević Grimalda 2009 (chardonnay 50%, malvazija 25%, sauvignon blanc 25%)
- Meneghetti bijelo 2009 (chardonnay, pinot bijeli?)
- Clai Ottocento 2009 (?)
Degrassi Terre Bianche Couvee Blanc ’09, Saints Hills Nevina ’09, Trapan Uroboros ’09, Matošević Grimalda ’09, Meneghetti bijelo ’09, Clai Ottocento ’09
Slijedile su crvene kupaže:
- Dajla Couvee 2008 (merlot, cabernet sauvignon, cabernet franc)
- Meneghetti crveno 2008 (cabernet sauvignon, merlot, cabernet franc)
- Derassi Terre Bianche Couvee Rouge 2007 (merlot 38%, cabernet franc 37%, cabernet sauvignon 25%)
- Roxanich Superistrian 2007 (cabernet sauvignon 40%, merlot 40%, gamay 20%)
- Matošević Grimalda 2008 (merlot 80%, teran 20%)
- Coronica Boscogrando 2007 (teran 34%, cabernet sauvignon 33%, merlot 33%)
Top istarske crvene kupaže
Dajla Cuvee ’08, Meneghetti crveno ’08, Degrassi Terre Bianche Couvee Rouge ’07, Roxanich Superistrian ’07, Matošević Grimalda ’08, Coronica Boscogrando ’07
Radionica je prošla vrlo zanimljivo uz aktivno sudjelovanje vinara i neuobičajenu provokaciju profesora Kozine dostojnu čovjeka bez elementarne osobne kulture.
Nepce je već umorno. Pakiramo se u auto i burom i mećavom ispraćeni mahnemo još jednom nezaboravnom doživljaju u srcu Istre.
Pros: sve
Cons: ljudi, nemojte se prijavljivati na radionice ako ne mislite doći. Mala kašnjenja u organizaciji uzrokovana su upravo tim razlogom
Conclusion: Vinistra je punoljetna! 🙂
