Sezona gljiva je na vrhuncu. Zbog hladnije jeseni vrganji su na kontinentu već pri kraju. Uz klimatološki bolju sreću i malo toplije noći potjerat će još jedino borov vrganj. Ali bez obzira na hlanoću i zahvaljujući dovoljnoj količini vlage šuma je i dalje prepuna raznolikih divota u obliku gljiva. Ako ste gljivar amater – level rookie, koji raspoznaje jedino klasični vizualni identitet vrganja ili eventualno veliku sunčanicu, sugeriram da šetnja šumom ostane na šetnji, barem što se branja gljiva tiče. Uz jednu iznimku. Postoji gljiva unikatnog izgleda koju je nemoguće zamijeniti za otrovnu ili nejestivu gljivu. A gastronomski je specijalitet. Zove se mrka trubača (lat. Craterellus cornucopioides), u narodu još poznata kao crna trubača ili črna trombenta. Continue Reading…
Archives For Gljive
Proljeće. Konačno. Nakon skoro šest mjeseci preranog mraka, jutarnjeg struganja zaleđene šajbe auta, promočenih cipela i smrznutih prstiju, travanjsko sunce radni stol i svu silu tehnologije na njemu pretvara u mjesto od kojeg me već lagano prolaze trnci. Koncentracije za tipkanje po bilo kojoj platformi više jednostavno nema. Gojzerice su, uz kleme za akumulator, preuzele ulogu osnovne opreme četverokotačnog ljubimca, a pletena košara i planinarski borbeni komplet konačno prestaju smetati u gepeku.
Zagreb je geolokacijski na fantastičnoj poziciji. Osim što su more i Alpe, dva prirodna elementa bez kojih život pasioniranog gljivara, planinara i izležavača na suncu skoro da i nije moguć, udaljeni niti sat i pol vožnje od kućnih vrata, još uvijek ogromne površine okolice Glavnog grada prekrivene su šumom i livadama uokolo njih. A što to sve tamo možete naći, ubrati ili barem poslikati svojim zilionpikselnim mobitelom a da nije poludivlji grizli ili šumska vila? Puno toga. Obzirom na nedavne kiše i trenutno vrlo jako sunce, i apsolutni laik nalazi se u domeni sigurnog događaja pronalaska nekoliko ukusnih samoniklih poslastica.
Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum)
Narodni nazivi: srijemuš, crijemuš, sremuš, divlji luk, šumski luk Continue Reading…
Ovogodišnja gljivarska sezona ima dobrih izgleda nadmašiti i legendarnu 2010. kada sam se po vrganjima doslovno popikivao u koju god šumu da sam zaš’o. Taj plemeniti heterotrofni organizam samo što iz asvalta nije izlazio. Tako da ove godine planirajte iskoristiti pauzu između svakodnevnih kišurina i u idealnom slučaju nabrati punu košaru. Samo što pobogu sa svom tom silom vrganja tada?!
Ajmo ispočetka. Prvo trk na moj stari članak na blic-edukaciju o najčešćim sortama vrganja na prostorima šumovite naše. Repetitio est mater studiorum! Jeste? Odlično! A sad gojzerice na nogice lagane, gps u đep, košaru u ruke i pravac obližnja šuma. Continue Reading…
Prošla 2010. godina bila kao stvorena za ljubitelje i poznavatelje gljiva. Izmjenjivanje kiše i sunca, u periodama od nekoliko dana, koje je potrajalo od proljeća pa do kasne jeseni, proizvelo je idealan biotop za rast gljiva. Po šumi sam se doslovno popikavao po njima. U nekoliko navrata nalovio sam vrganja čak i po Bikčevićevoj stazi što je do sad neviđeno u mojoj planinarsko-gljivarskoj karijeri. A o crnim trubačama da i ne govorim.
Ako se volite skitati šumom, a imate implementiran skill raspoznavanja elementarnih vrsta vrganja i drugih gljiva, bacite pogled koji put i pod noge. Hint: vrganj uvijek ima brata. Kada naletite na vrganj, u radijusu od dva metra mora biti i njegov kompanjon. Zašto ubrati jedan ako možeš dva! Evo par najčešćih vrsta vrganja na koje ćete naletiti u našim šumama: Continue Reading…