Ne, ova putešestvija ne počinje pečenim pajcekom s okusom muškata. Počinje školjkama. Otkud sad školjke na meniju bijelog očnjaka T.rex klase krvoličnih mesojeda? Iz vrlo jednostavnog razloga. U organizaciji turističkih zajednica Umaga, Novigrada, Brtonigle i Buja upravo su počeli Dani školjaka. Projekt je prvi puta predstavljen prošle godine, a ideja je gastronomska popularizacija školjaka u veljači i ožujku, kada školjke dostižu vrhunac punoće i zrelosti. Istarske školjke – kapešante (Jakobove kapice), pedoći (dagnje), dondole (brbavice), mušule (kunjke), kanaštrele (češljarke) i oštrige (kamenice), posebnog su okusa zahvaljujući čistim dubinama, te stjenovitom i pjeskovitom dnu razvedene obale sjeverozapadne Istre. Continue Reading…
Archives For Geržinić
Ovako je počelo.
Klasični radni tjedan na samom zalasku ovogodišnje jeseni proletio je prebrzo u svakodnevnom dišpetnom općem postu nad seitanom, ananasom i bezglutenskim povrćem. Ali usprkos svemu mesojed klase T.rex u pratnji bijelog očnjaka zaputio se prema Istri. Zašto? Pa zato što se u Tinjanu održavao 7. internacionalni sajam pršuta pobogu!
“Pršuta kažeš?”
“A šta ćemo putem krknut, majkumu?”
“Hmm… Što li bi samo mogli? Oćemo starom cestom ili autoputom?”
“Buahahahaha!!” Continue Reading…
9 paških sireva, 55 etiketi vina, 9 kušača istančanog nepca. Brutalno. Ne biste vjerovali koliko. Barem ja nisam do samog eksperimenta.
Priča je počela slučajno, kao i uglavnom sve moje priče. Potaknute Twitter komunikacijom sa simpatičnim Britancem Simonom Kerrom iz sirane Gligora, enogastrobrutalne putešestvije dovele su me prošlo ljeto na otok Pag. Neobavezna ćakula uz sir i nekakvo lokalno stolno vino nakon iscrpnog ali ne i iscrpljujućeg obilaska sirane u čijem skladištu bih komotno mogao kampirati desetak dana, iznjedrila je ideju. Ajd da pokušam pronaći hrvatska vina koja bi se ukusno sparivala s paškim sirevima. Nelak zadatak, pogotovo ako uzmemo u obzir snagu i aromatičnost paških sireva i nešto što sam primijetio kušajući uzorke – nelinearnost okusa u većini, pogotovo kod tvrdih sireva. Da pojasnim. Ako izrežete šnitu sira po horizontali dobivši „disk“, tvrdoća, boja a pogotovo okus mijenja se od sušeg ruba sira prema centru „diska“. Okus u nekim slučajevima dosta oscilira pogotovo u segmentu kiselosti. Vrlo nezahvalno za sparivanje s vinima. Continue Reading…
U početku bijaše riječ. A u ovom slučaju rečenica… „Vino je roze boje!“, reče ona pobjedonosno s iskrom u oku podno naherene fino počupane obrve. „Ma ajde…“
Nakon nepobitne dijagnostike koloriteta gore spomenutog vina studiozno krenusmo upogonjeni aoristom raščlaniti što se raščlaniti dade u ovih bajnih blaga istarskih. Nu.
Miris nije toliko čist koliko je intenzivan i trajan. Nos je pun, prepun, što mirisa što „isijavanja“ terana. U početku cvjetan i travnato zelen, pun koprive i šumske jagode, otvara temeljac osušenog tropskog i bobičastog voća. Novom vrtnjom čaše sve počinje ispočetka. Živahno. Ali uz svu živahnost miris djeluje kompaktno i zrelo. Continue Reading…