Dalmacija Wine Expo nezaobilazan je enogastro događaj u Hrvatskoj! Ne, to više nije samo reklamni slogan. To je notorna činjenica.
U prohladno, oblačno jutro krajem radnog tjedna, jake snage enogastrobrutalne i one malo manje brutalne blogerske scene zaputiše se put Makarske. Kako smo preskočili doručak želudac je već u Tušiloviću počeo metronomski otkucavati vrijeme do prve spize. „Možda ulovimo koju bakicu sa štrudlama na Plitvicama“ već polupanično kaže malo manje brutalna predstavnica enogastro scene. „Imam bolju ideju. Ajmo brutalno ogladnit i opustošit neku old school konobu u Splitu!“ kaže ovaj drugi. „Pa…ajd.“ nevoljko se složi prva, ali iskra bljesne u oku. Odluka je pala na poznatu konobu Oštarija u Viđakovi. Nisam još bio, ali navodno je dobra. Stižemo u Split, skupljamo putem još jednu izjelicu par excellence, čarobnim štapićem pronalazimo besplatan parking i ulijećemo u lokal gladni ko bivoli. Osvane ljubazni konobar i vidjevši sjaj naših bijelih očnjaka krene prepričavati dnevnu špajz kartu. „Kakav vam je crni rižot“ pitam. „Odličan! Ali prepuručio bih vam rižot na crveno s plodovima mora. Imamo krasne svježe brbavice. Lipo ćemo van ga složit“ kaže slasno i uvjerljivo sve oblikujući rukama pripremu rižota. Vidjevši cijenu od 75 kn pitam za svaki slučaj da li je rižoto predjelo ili glavno jelo. „Glavno jelo, naravno“ sigurno kaže konobar. „Prodano!“ zaorimo svi u glas. Naručili smo još i riblju juhu za početak planirajući kakvu ribu ćemo maznut nakon rižota… Stiže juhica, prozirna, prazna, vodena. Odma mi se smrko brk. Al, nema veze. Sad će slasni rižoto prepun svježih školjaka. „Uf, alaj ću se nakrkat“ mislim u sebi nakon kreirane brutalne slike najvećeg rižota u Splitu… Stiže rižoto. „U slast“ kaže konobar i ode… E sad. Ja rijetko ostajem bez teksta, ali u prvom trenu nisam uspio ispustiti ni zvuka. Na tanjuru je ležala šačica riže sa ravno dvije ukrasne brbavice i tri dagnje. Da stvar bude gora, riža je bila zasebno skuhana, a šug naknadno umiješan. Katastrofa!! Pojeli smo to jer onako gladni nismo imali izbora. Ručak je trajao ravno 14 sekundi. Game over. Konobar je samo donio račun i bez riječi nestao. Prestrašno. Ne sjećam se kada sam imao ovakvo loše gastro iskustvo. Ali kako bi rekao Aksentije Topalović: “E pa gospodo, malo ste se zajebali“. Od sada Oštariju u Viđakovi izbjegavamo u širokom luku!
Gladni i razočarani brzim korakom jurimo prema provjereno dobrom Fifi. Tamo sve po starom. Naručujemo legendarne tripice i filane paprike i krv se polako vraća u glavu. Sjedamo u auto i nastavljamo put koji se odužio do navečer…
Tripice u Fife
Osvanuo je prekrasno vedro jutro u Makarskoj. Spremamo se brzinski i s nestrpljenjem spuštamo prema rivi. Uz arhitektonski vrlo zanimljivo i orginalno preuređeni Hotel Osejava, na praktički samoj rivi, smjestiše naši makarski prijatelji veliki bijeli šator sa natpisom Dalmacija Wine Expo. Užurbane zadnje pripreme bile su u tijeku. Uzimamo akreditacije i njuškamo naokolo provjeravajući ključne detalje. „Prozračno? Je!.. Štandovi dovoljno razmaknuti? Jesu!… Dovoljno izlagača? Ima!“. Utvrdili smo bitno. Izvaljujemo se na sunčanu terasu Osejeve, kačimo na wireless i čekamo prvu radionicu.
eNOgAStrObRUtaL
Točno u podne krenuo je Perfect Match. Ideja radionice bila je sakupiti 40 ugostitelja iz vodećih dalmatinskih restorana i 20 predstavnika medija i izložiti ih ocjenjivanju vina na temelju sparivanja s uobičajenom dalmatinskom gastro ponudom. Inovativan način ocjenjivanja vina koji, kako domačini vole reći, polako postaje dio tradicije Dalmacija Wine Expo-a.
Špiro Pavlić
Hranu je pripremio talentirani mladi chef dubrovačke Nautike Špiro Pavlić, a izbor serviranih vina, koja smo kušali i sparivali „blind“ sistemom, bio je raznolik.
Perfect Match
Saša je vodio glavnu riječ, a svaki stol imao je jedan slijed jela i dva slijeda po četiri vina. Trebali smo izabrati najbolju kombinaciju i time vino-pobjednika.
Perfect Match
Perfect Match
Perfect Match
Perfect Match
Sveukupni pobjednik ispala je Capova macerirana Malvazija ’09.
Nakon tog zanimljivog iskustva i kratkog „s nogu“ razgovora s kolegama novinarima, sjurismo se niz kamene stepenice hotela i trk u šator. Svečano otvorenje upravo je počelo.
Službeni uvodni dio trajao je baš koliko treba tako da nam je ostalo taman pola sata za izviđanje do slijedeće radionice.
Svečano otvorenje Dalmacija Wine Expo-a
Skupilo se tu stotinjak izlagača, što vinskih, što gastro, što maslinara. Doslovno preletavajući kroz veliki šator fotografski izrađujemo plan obilaženja.
Vujnović
Paška sirana
Maslinova ulja
Bire Grk
Domaća kobasica zalivena u masti
Kuleni
Grgić i Gracin
Delicije
Vinarija Dingač
Prva slika koja mi je upala u oči je poznati dingač-magarac na velikom plakatu. Ali nešto mi je tu čudno. Radoznalo došetam do štanda gdje nadprosječno profesionalni izlagač trenutačno reagira i objašnjava o čemu se radi. Naime, Poljoprivredna zadruga i vinarija Dingač iz Potomja prvi puta samostalno nastupaju predstavljajući svoj asortiman vina s novim vizuelnim identitetom koji je zadržao poznati simbol magarca.
Vinarija Dingač
Uz ugodan razgovor, važući dobro poznati aromatski profil magarac-dingača, podmazujem organoleptičku aparaturu za slijedeću stručnu radionicu koja bi trebala biti vrhunac dana: Plavac mali sa najboljih položaja Dalmacije – kvaliteta i potencijal berbe 2008, voditelj Saša Špiranec. Di’š bolje!
Saša Špiranec
Jurimo nazad u hotel i komentirajući kreativnost arhitekta ulazimo u domišljato sređen „conference room“. Radionica počinje. Očekivano izuzetno stručno vodstvo i Sašin novootkriveni pjesničko-prozni talent prezentiraju slijedeće male plavce:
- Vuina Plavac mali barrique ’08
- Grgić Plavac mali ’08
- Kiridžija Dingač ’08
- Carić Plovac Ploški ’08
- Zlatan Plavac Grand Cru ’08
- Mare Postup ’08
- Korta Katarina Plavac mali ’08
- Madirazza Dingač reserva barrique ’08
- Saints Hills Dingač ’08
- Bura Dingač ’08
- Tomić Plavac mali barrique ’08
Plavac mali sa najboljih položaja Dalmacije – kvaliteta i potencijal berbe 2008
Nisam se ometao detaljnim bilješkama jer sam htio istinski doživiti servirani nektar. U par crtica: Kiridžija me potpuno oduševio, Madirazzu stavljam na drugo mjesto, a najveće ugodno iznenađenje bila mi je Vuina. Buru neću komentirati jer sam preemotivno-subjektivan, ali kolege su malo razočarane njihovom berbom ’08.
Enogastro blogerija
Razgovarajući o degustaciji putem, ulazimo u šator gdje je već vidljivo vesela atmosfera. Rock’n’roll po izrađenoj fotokarti kreće.
Courtesy of VinMedia
Odlučujem mudro nastaviti crvenim vinima. Da ne prepričavam baš svaku minutu i sve što sam kušao, izdvojiti ću nekoliko izlagatelja koji su mi zapeli za nepce. Prvi bi svakako bio Philipp Vina iz Donje Bande sa svojim Postupom Zicada ’07, zatim Obiteljska vinarija Kunjašić iz Smokvice sa vrlo rijetkim Pagadebitom ’06 i Dubokovićeva kultna Medvjedica ’08. Prvom ću prilikom testirati svu trojicu.
Philipp Vina
Kunjas Pagadebit ’07
Poprilično vremena proveo sam muvajući se i oko štanda neizostavnog Gracina i kaštelanskih old school-era Vinarije Vuina.
Gracin Babić ’08
Vuina
Dobra tehnička i organizacijska ideja bila je postavljanje „odmorišta“ izvan šatora. Bilo je vrlo ugodno pauzirati na travanjskom suncu sjedeći na samoj rivi guštajući u izvrsnom sendviču s pršutom kojega se genijalno sjetio napraviti jedan od gastro izlagača.
Delicije
Courtsey of Stjepan Sabljić
Dan, naravno, prebrzo završava i jake snage enogastro blogerije odlučuju skočiti do Tučepa u konobu Gusari na zasluženu okrijepu. Dočekuje nas raspoloženi gazda Toni…
Gazda Toni
Konoba Gusari tip je jadranske konobe za kakve sam mislio da više ne postoje. Svježina namirnica i ribe ovdje se mjeri doslovno minutama, a ponuda vina je respektabilna. Premijerno kušamo Staints Hills Dingač ’09, prvi s potpisom čuvenog Michela Rollanda, koji je donio gosp. Ernest osobno kao kuriozitet za prijatelje, i nastavljamo s Trapanovim Magnumom Uroboros ’09.
Terasu na plaži, tik uz more s pogledom na Hvar, samo mogu zamisliti kako izgleda u toplo rujansko predvečerje.
Salata od hobotnice, tuna i srdele
Juha od škampi
Razna divljač
Tuna steak
Nirvana
Jake snage
Ostali smo dokle god su nam dali da ostanemo…
Drugo jutro (podne), ispod već dosta nakupljenih oblaka podno Biokova, sniženog šećera u krvi, smišljamo, naravno, gdje marendat.
Makarska
I, eto ga na, srećemo Tonija na rivi u Makarskoj. Da se baš ne vozamo naokolo, preporučuje nam konobu Kalalarga iznad samog centra. Marširajući galopiramo po kamenim skalinama i s desne strane uočavamo malenu marenda-konobu. Simpatičan konobar stavlja na stol rukom napisani jelovnik s dnevnim marendama i odluka pada na riblju juhu, rižot na crveno (da izliječim traumu iz Splita) i vrlo interesantnu tjesteninu u šugu od mrkača. Klopa je izvrsna i košta 35 kn po marendi. E da mi je jedna Kalalarga u Zagrebu…
Riblja juha
Manistra sa muzgavcima u mažuranu
Zadovoljnih želudaca i s osmjehom na licu spuštamo se prema Hotelu Osejeva u kojem svaki čas treba početi stručna radionica Hrvatskog Sommelier Kluba: Vođeno kušanje tri najvažnije bijele sorte Hrvatske (Pošip, Malvazija, Graševina) s jakim predavačkim snagama Darkom Baretićem i Sandijem Parisom. Radionica je zamišljena vrlo zanimljivo. Vina su servirana „blind“ metodom i kroz aktivnu komunikaciju između predavača i slušača trebalo je otkriti o kojoj sorti se radi. Bilo je vrlo poučno i još više zabavno, pogotovo nakon što sam ja gotovo svako vino javno prekrstio u pošip. I to smokviški.
Darko Baretić i Sandi Paris
Kušali smo slijedeća vina:
- De Georgiis Pošip ’09
- Capo Malvazija (macerirana) ’09
- Kutjevo Graševina vrhunsko ’09
- Belje Graševina ’09
- Korta Katarina Pošip ’08
- Histria Malvazija ’09
Hrvatski Sommelier Klub: Vođeno kušanje tri najvažnije bijele sorte Hrvatske (Pošip, Malvazija, Graševina)
Vraćamo se u šator gdje ja nastavljam s kušanjima bijelih vina, a ekipa nastavlja svako po svom degustacijskom planu. Izdvojit ću nekoliko vina koja su mi najbolje „sjela“: Dubokovićeva moja B ’09, šest mjeseci macerirana bogdanuša, zatim Kunjasov Pošip ’09 koji uvrštavam u „long-term project“ Top 10 korčulanskih pošipa, interesantan Sauvignon ’09 fantastične arome paprike i slatkog feferona plešivićkih vinara Velikanović, polusuhu kupažu bijelog pinota, graševine, chardonnaya i moslavca Dvanajščak-Kozol Grofovo ’09, Sladićevu Maraštinu ’09 i korčulansku ekipu sa „Grcima“.
Duboković moja B ’09
Kunjas Pošip ’09
Lagradi (Velikanović) Sauvignon ’09
Vinarija Sladić
Korčulanski “Grci”
Dan je bio naporan. Okrijepa je bila nužna. Stavljamo poveze na jedno oko i pretvaramo se u tučepske Gusare uz Saints Hills rose ’10 (Saints Heels) i Tonijevu malvaziju!
Vrijedni Toni
Crni rižot
Škarpina na lešo
Škampi “en face”
Oktopus
Nirvana No. 2
Cheers
Nakon ukusne večere, zagrijani živom muzikom vraćamo se u Makarsku, u Hotel Dalmacija gdje je bio organiziran VIP Wine Party za ekipu! Nama već dobro poznata konoba Kalalarga bila je zadužena za krkanluk, a Baška Voda Big Band i prateći im DJ za đuskanje do sitnih jutarnjih sati.
Enogastro partijaneri
Party za ekipu!
We will come back!
I za kraj, gotovo sve fotografije potpisuju kolege entuzijasti projekta Taste of Croatia koji je zamišljen kao enogastronomski vodič namijenjen uglavnom strancima, ali i domaćima koje zanima upoznati se s okusima Hrvatske na ležeran i interaktivan način dobivši provjerene informacije iz prve ruke. Radi ga četvero blogera, Manjada, GastroLada, EnoGastroMama i Gurwoman, koji vole pisati i širiti svoja saznanja iz osobnog gušta a na korist široj zajednici.
Ponovilo se! Ponovit će se!
Pros: sve
Cons: volio bih ugnjavit više vinara, a manje slabo educiranih hostesa
Conclusion: odmah zabilježiti u kalendar za slijedeću godinu
Milina – odličan report sa Wine Expoa. Sva sreća da mi se taman teletina završava u pećnici jer mi se želudac već zalijepio uz kičmu. Par vina koje si spomenuo si stavim u todo listu.
Znaš da i meni zakruli kad se sjetim…eh. Kao što rekoh ponovit će se! Flomić u ruke i zaokruživat po kalendaru!
Postup Zicadu ’07 pod obavezno na listu! Moram ga još “obavit” na miru, ali sve mi se čini da mu je samo nebo granica
Usput kakav je St. Heels?
St. Heels sam kušao tak navečer nakon cjelodnevnih degustacija, tako da ne bi bilo fer od mene da donosim objektivan sud. Meni je vino navečer savršeno sjelo. Prvom prilikom ću ga testirati “na miru” i napisati nešto pametnije od ovog 😉
Baš me zanima kako je to ispalo… Ne sjećam se da sam vidio kada će to u redovnu prodaju nakon ove premijere u 4 zagrebačka restorana?
Ne znam ni ja, ali raspitat ću se. Mislim da bi moglo uskoro
Evo ekskluzivne informacije iz prve i glavne ruke! U prodaji je od sljedećeg tjedna po vinotekama!
Je, baš sam ti htio sada javiti – dobio i ja tu informaciju jučer.
Da, odličan report, skoro ko da sam bio tamo :). A već kad spominješ Zicadu, jeli ima to gdje za kupiti?
Koliko sam informiran, za sada samo u vinariji.
Službeno priopćenje o pobjednicima “Perfect Match-a”:
“Organizatori vodećeg enogastro festivala Dalmacije, Dalmacija Wine Expoa, proglasili su pobjednike natjecanja Perfect Match i Olea Croatica, koja su se ususret i tijekom ovog festivala održala u Makarskoj. U natjecanju Perfect Match, osmišljenom kao slijepo kušanje vina i sparivanje sa serviranom hranom, najboljima su proglašene vinarije Capo, Vinarija Daruvar, Krajančić, Grabovac, Boškinac, Kiridžija i Ivan Dolac. Zlata u natjecanju maslinovih ulja, Olea Croatica, osvojili su Giancarlo Zigante i Nino Činić, srebro Elvis Visintin i Ivo Jozipović, dok su brončani Marko Batinić i Joško Pivac. Cilj organizatora natjecanja je potaći podizanje kvalitete dalmatinske gastronomije i turističke ponude. Festival Dalmacija Wine Expo je u Makarskoj 29. i 30. travnja okupio stotinjak proizvođača vina, maslinovih ulja i delicija.
Zadatak panela stručnjaka okupljenih oko natjecanja Perfect Match bio je ocijeniti vina na temelju slijepog sparivanja s dalmatinskom gastro ponudom, koju je za ovu priliku pripremio Špiro Pavlić, chef dubrovačke Nautike. Pobjednička vina su:
• Capo Malvazija 2009., servirana uz sirove škampe na hladnom rižotu od naranče (kategorija svježih bijelih vina)
• Vinarija Daruvar Graševina 2009., servirana uz krokete od hobotnice na salati od svježih krastavaca i dresingom od sira i kopra (kategorija zrelih i svježih vina izraženijeg tijela i pretežno voćnog karaktera)
• Krajančić Pošip sur lie 2008. i Grabovac Chardonnay sur lie 2008., servirani uz juhu od kamenica s pjenom od jabuka i peršina s kremom od celera (kategorija zrelih i punih bijelih vina te rosea)
• Boškinac Cabernet Sauvignon i Merlot 2007., serviran uz raviol s prijanim žabama na umaku od brudeta (kategorija zrelih, ali mekših crvenih vina pretežno voćnog karaktera)
• Kiridžija Dingač 2007. i PZ Svirče Ivan Dolac Barrique 2006., seviran uz pačja prsa na umakom od dingača i s gratanom s tartufima (kategorija zrelih i punih crvenih vina)
Zlata u natjecanju Olea Croatica osvojili su Giancarlo Zigante i Nino Činić, srebro Elvis Visintin i Ivo Jozipović, dok su brončani Marko Batinić i Joško Pivac. “
brutalno dobar post. ona spiza pred kraj me oborila s nogu mmmmmmm 🙂
i zavidna sam 🙂
Hvala na komentaru! Smislit ćemo mi već dostavu iz Tučepa! 🙂
Eh da je i meni biti bloger!
Za to bar ne postoje nikakve prepreke.
Gušće pero u ruke i raspali! 🙂