Archives For 2009

Devetka je vani. „Kratka devetka“. Za razliku od prethodne berbe ’07 (loši klimatski uvjeti 2008. godine uzrok su preskakanja jedne berbe u ovom top segmentu) koja je bila upakirana u bocu Bordeaux golia, novu berbu stilski odlikuje boca tipa Bordolese riserva.

Na prvi pogled nije mi se svidio prijelaz na novu bocu. Boškinac crne etikete utisnuo mi je respekt pojavnošću ambalaže i dizajnerskom osviještenošću. Svakako, bez do sada uvijek impresivnog sadržaja, sve bi to bilo uzalud… Kada gledam boce jednu pored druge, još pod doživljajem kušanja, mislim da je ovo bio ipak pun pogodak. Novi model dočarava sadržaj u apsolutnom smislu riječi. Continue Reading…

Popodnevna ljetna žega baš i nije adekvatno vrijeme u klimatološkom smislu za otvaranje butelje ojačeg crnjaka. Pogotovo nakon što su mi iskopali povišeni zli kolesterol u krvi. Ali kako se u narodima i narodnostima kaže – „No pain, no gain!“

Moram priznati da sam na degustaciji ovo vino doslovno preletio. Buka, strka i gomila ljudi nisu najravniji poligon za potegnut aparaturom do crvenog na „tunceleru“. Ali zato je tu popodnevna žega…

Gusto i neprozirno već poodmakle srednje intenzivne rubinske boje poprilično autoritativno legne u čašu. Već nakon nekoliko okreta nos registrira izdašan alkohol. Srećom što je sobna temperatura daleko iznad „sobne“ pa fizika beskompromisno odradi svoje. Alkohol brzinski hlapi otvarajući aromu sočnog hrušta (trešnje) i svježinu raznih svježih crvenih bobica s izraženom borovnicom u pozadini. Sasvim ugodan, fin i čist voćan nos. Nepce pojačava dojam za barem pola oktave. Continue Reading…

Zlatno žuta boja bistre tekućine presijava svjetlost s prozora u dubinu jantara. Nos se pali kao lampica! Kreativne asocijacije „slatkoće“ i „živahne mekoće” polako popunjavaju prostor pomno odabrane čaše. Ou jes! Rizling we’re talking about! Autosugestija je nemilosrdna. Mozak automatski kreira i poveznicu s petrolejem iako ga nema ni u tragovima koliko god da napinjem nosnu mehanizaciju… Ali tu je staloženost, smirenost, elegancija… I evidentan budući podulji penzionerski staž. U temelju med medeni, a na površini blagi alkoholi. Mladi, mladi, mladi rizling. Zaigrano dijete moćnih gena.

Nepce je…hmm… popunjeno okusima, meko i „zaobljeno“, u najprizemnijem obliku poluslikovitog izričaja. Konačno sam vizualizirao taj vrlo popularan dojam u opisivanju vina. Ali ko će se sad baviti analitikom… Bezobrazno mi je drugačiji od drugih hrvatskih rizlinga koje sam do sada kušao. Jednostavno je kompletan. S velikom akumulacijom buduće, vrlo uskore harmoničnosti i penetracijskom potencijom neometane postojanosti. Ideš!?!! Što sve mozak neće izgenerirati! Dobro vino. Što reći. Continue Reading…

U svijetu vina stvari teku naglavačke u odnosu na svijet rock’n rolla. Uvježbani, karizmatični i sasvim slušljivi garažni bend iz petnih žila nastoji se maknuti iz garaže i ući u svijet „velikih“. Garažni vinar, s druge pak strane, iz petnih žila nastoji ostati u garaži, i time ostati u svijetu „velikih“. Poprilično zbunjujuće…

Pojam garažnih vinara dolazi iz francuske pokrajine Bordeaux gdje su mali vinari prozvani „garažnim“ zbog toga što nemaju vlastite vinograde, a proizvode male količine vina u malim „kućnim“ vinarijama koje podsjećaju na garaže. Upravo zbog limitirane proizvodnje garažni vinari mogu si dopustiti da kupuju samo pomno odabrano vrhunsko grožđe iz kojega vlastitim umijećem proizvode neka od najboljih i najcjenjenijih vina. Ta vina često zbog velike potražnje u odnosnu na potrošnju dostižu astronomske cijene.

Ivo Duboković je hrvatski garažni vinar sa otoka Hvara, čija se vinarska tradicija mjeri generacijama. Doduše, on posjeduje vlastiti vinograd, a plavac mali, interesantnog naziva 2718 sati sunca u boci, dolazi sa položaja na sjevernoj strani Hvara. Neka vas ne začudi kad na etiketi pročitate „stolno vino“. To je jednako istini jedino u kvalitativnom smislu hrvatske zakonske regulative. Dubokovićeva filozofija je da konzument kupuje vino jer je ocijenio da je fino i kvalitetno, a ne zato što na njemu piše da je vrhunsko.

Stoga, let’s see… Continue Reading…

Vinar, kipar, pjesnik. Na hrvatskoj vinskoj sceni postoji samo jedan takav. Zove se Luka Krajančić i dolazi s Korčule. Taj zanesenjak koji je svojom vinarskom virtuoznošću započeo renesansu korčulanskog pošipa vuče tradiciju obiteljskog zanata još iz srednjeg vijeka. Vinar je to kojemu je more najveća inspiracija, a proizvodi koji dolaze iz njegovog podruma svrstavaju pošip u sami vrh hrvatskih vinskih potencijala. Iako sam i ja kao i majstor Luka pobornik teze da se vina ne slažu uz jela nego uz dobro društvo, učinio sam iznimku i iskoristio ovaj nektar uz prve korčulanske šparoge.

Prekrasna bistra, briljantna, intenzivna zlatnožuta tekućina ispunjava donji dom čaše. Naziru se sitni mjehurići koji daju naznaku da se radi o živahnom vinu.

U nosu je spektakl. Već na prvi dodir osjeti se fantastična herbalna komplesknost, puno žutog cvijeća, lipin cvijet, bazga, plavi zumbul. Otvara se zrela banana, dinja, prvo kompot a zatim zreli ananas. Pojavljuje se klinčić, nota suhe smokve, a u pozadini nazirem i grejp. Vrlo kompleksan miris. Continue Reading…

Malbec je sorta crnog grožđa koja je u Argentinu dovedena iz Francuske u drugoj polovici 19. stoljeća gdje se proširila i dobila status nacionalne sorte. U Francuskoj je danas manje zastupljena zbog svoje osjetljivosti prvenstveno na mraz koji je u francuskoj pokrajini Bordeaux 1956. g. uništio 75% usjeva i natjerao vinogradare da počnu saditi druge sorte.

Regija Mendoza vodeća je argentinska regija po proizvodnji malbeca od kojega se dobiva vino duboke crvene boje intenzivnog voćnog okusa i baršunaste teksture.

Vino je vrlo ugodne rubin crvene boje srednjeg intenziteta. Prozirno je, jasno, srednje gusto, bez sedimenta.

U nosu se pokazuju mekane, zrele crvene bobice, zatim prezrela malina koja polako prelazi u maline u svim oblicima. U pozadini se javlja začinska nota cimeta. Vino je osjetno toplo na nosu. Continue Reading…

Ko kaže da u Hrvatskoj ne možete kupiti fino vino po 35 kn u maloprodaji. E pa možete! Research se isplatio. A ovo nisu jedina fina vina tog najnižeg cjenovnog razreda.

Srijem se budi! U zadnjih desetak godina nekoliko obiteljskih vinarija s područja Srijema počelo je producirati vina koja bi, po mom mišljenju, na svjetskim blind tasting kušanjima zamislila mnoge. I više je nego jasno da na položajima na kojima se vinova loza uzgaja još od doba Ilira i starih Rimljana mora osvanuti fino vino. Srijem, osim po nadaleko poznatom tramincu i graševini, pokazuje veliki potencijal u proizvodnji crvenih vina. A takva vina dolaze i iz vinarije Buhač, koja ga na svojih 19 ha vinograda godišnje proizvede oko 100.000 litara.

Buhač Caberbet sauvignon ’09

Načeo sam ga hladnog nestrpljiv kakav jesam. Crvena gusta tekućina otvara se i prije idealne temperature, polako ali sigurno. Džemasta je i pekmezasta ali osjetne svježine u nosu. Prva detektirana hlapljiva komponenta koja se pojavljuje, uz pekmez od miješanih crno-crvenih bobica, je vanilija. Otvaranje ipak malo usporava. U nosu su konstantno miješane zrele bobice od kojih niti jedna ne dominira. Uz prisutnu alkoholnu komponentu, nota dima provlači se kroz pozadinu. Nakon jedno 20 minuta otvara se zrela višnja, brusnica i tračak prepečenca, dok konačno nakon jednog sata kreće cijela najezda živahnog bobičastog voća. Continue Reading…