Dalmacija Wine Expo nezaobilazan je enogastro događaj u Hrvatskoj! Ne, to više nije samo reklamni slogan. To je notorna činjenica.
U prohladno, oblačno jutro krajem radnog tjedna, jake snage enogastrobrutalne i one malo manje brutalne blogerske scene zaputiše se put Makarske. Kako smo preskočili doručak želudac je već u Tušiloviću počeo metronomski otkucavati vrijeme do prve spize. „Možda ulovimo koju bakicu sa štrudlama na Plitvicama“ već polupanično kaže malo manje brutalna predstavnica enogastro scene. „Imam bolju ideju. Ajmo brutalno ogladnit i opustošit neku old school konobu u Splitu!“ kaže ovaj drugi. „Pa…ajd.“ nevoljko se složi prva, ali iskra bljesne u oku. Odluka je pala na poznatu konobu Oštarija u Viđakovi. Nisam još bio, ali navodno je dobra. Stižemo u Split, skupljamo putem još jednu izjelicu par excellence, čarobnim štapićem pronalazimo besplatan parking i ulijećemo u lokal gladni ko bivoli. Osvane ljubazni konobar i vidjevši sjaj naših bijelih očnjaka krene prepričavati dnevnu špajz kartu. „Kakav vam je crni rižot“ pitam. „Odličan! Ali prepuručio bih vam rižot na crveno s plodovima mora. Imamo krasne svježe brbavice. Lipo ćemo van ga složit“ kaže slasno i uvjerljivo sve oblikujući rukama pripremu rižota. Vidjevši cijenu od 75 kn pitam za svaki slučaj da li je rižoto predjelo ili glavno jelo. „Glavno jelo, naravno“ sigurno kaže konobar. „Prodano!“ zaorimo svi u glas. Naručili smo još i riblju juhu za početak planirajući kakvu ribu ćemo maznut nakon rižota… Stiže juhica, prozirna, prazna, vodena. Odma mi se smrko brk. Al, nema veze. Sad će slasni rižoto prepun svježih školjaka. „Uf, alaj ću se nakrkat“ mislim u sebi nakon kreirane brutalne slike najvećeg rižota u Splitu… Stiže rižoto. „U slast“ kaže konobar i ode… E sad. Ja rijetko ostajem bez teksta, ali u prvom trenu nisam uspio ispustiti ni zvuka. Na tanjuru je ležala šačica riže sa ravno dvije ukrasne brbavice i tri dagnje. Da stvar bude gora, riža je bila zasebno skuhana, a šug naknadno umiješan. Katastrofa!! Pojeli smo to jer onako gladni nismo imali izbora. Ručak je trajao ravno 14 sekundi. Game over. Konobar je samo donio račun i bez riječi nestao. Prestrašno. Ne sjećam se kada sam imao ovakvo loše gastro iskustvo. Ali kako bi rekao Aksentije Topalović: “E pa gospodo, malo ste se zajebali“. Od sada Oštariju u Viđakovi izbjegavamo u širokom luku! Continue Reading…
