Archives For 2007

Tumarajući bespućima istarske vinske zbiljnosti, krivudav i prašnjav put nanio me u mjestašce Kosinožići pored Nove Vasi u podrum Mladena Rožanića. Da nisam imao iskusne vodiče, pratnju mojih najdražih vinskih mušica, onako poluispavan nakon divljanja po Motovunu, ko zna di bi završio. Al, evo nas, nakon stopedeset zavoja, tu smo.

Vinogradi vinarije Roxanich prostiru se na 24 ha na pozicijama Bušure (15 ha) i Bačva (9 ha) u blizini Višnjana. Sve na mineralnoj istarskoj crvenici. Sortiment je šarolik i neuobičajen za tradicionalno istarsko vinogradarstvo. Ima tu svega; terana, refoška, cabernet sauvignona, merlota, crnog pinota, bijelog pinota, malvazije, chardonnaya, sauvignona, pa čak i tokajca! I mislim da nisam sve nabrojao.

Continue Reading…

The Unspeakable Delights of Zweigelt, glasio je naslov članka The New York Times-a od prije par godina u kojem je dobro opisano perceptivno stanje prosječnog američkog vinskog konzumenta. Istu stvar jučer mi (nam) je potvrdio i slavni vinsko-marketinški stručnjak Gary Vaynerchuk na degustaciji u Agrokorovoj Akademiji vina. „Romantičan opis vina kao što je ‘Moj pas naganja lisice po vinogradu’ prodaje vino prosječnom Amerikancu“ kaže Gary. Isto tako, melodično ime vina ključno je u prodaji. I onda se prosječnom američkom vinskom konzumentu desi Zweigelt!! „Tswyeig…grmf??“ prokašljao bi John Smith pri pogledu na to njemu nepoznato strano vino i odlučio se za miložvučniji Chianti ili Rioju. To je problematika s kojom se, zahvaljujuću medijskim igračima kao što je Gary Vaynerchuk, polako izlazi na kraj. Da li je Gary kušao ovaj zweigelt nemam pojma. Ali ako nije, nadam se da bude. On je interesantan tip koji ipak zaslužuje zaseban članak, pa o njemu neki drugi put. Continue Reading…

Borgonja je sorta crnog grožđa koja je dobila naziv po poznatoj francuskoj vinorodnoj pokrajini Bourgogne (Burgundiji) u kojoj se uzgaja od 14. stoljeća. Postoji i legenda da ju je rimski car Marko Aurelije Prob donio u Dalmaciju iz Francuske još u 3. stoljeću. Do nedavno se pogrešno smatralo da je borgonja francuska sorta gamay od koje se dobiva poznato vino Beaujolais. Tek nakon određivanja sortne pripadnosti molekularno genetičkim postupcima dobiven je odgovor da to nije ni autohtona istarska sorta ni gamay, već da je to sorta frankovka, koja uz spomenuti ima još nekoliko sinonima, od kojih bi izdvojio moravka i frankinja, dok se u Austriji i Njemačkoj, gdje se nalaze najveće površine zasađene frankovkom, najčešće naziva Blaufränkisch, Lemberger, Limberger i Blauer Limberger.

Ne zv’o se je brutalan ako neću otvorit i krenut njušit dok je vino još daleko ispod idealne temperature. Da odma na početku utvrdim… njuš…njuš… je, dobro je… definitivno nije pošip.

Što ja to imam. Hm… da vidimo. Boja zagasita ali jasna, ciklasto crvena, jedva prozirno, srednje gusto. Pitomo.

Prvi njuš nakon otvaranja boce fotografski kreira koru kuhanog krumpira narezanog za krumpir-salatu još dok je vino tri-četiri stupnja hladnije od idealne temperature. Kora nestane brzo, ali pojave se zemlja i drvo. Približavanjem idealnoj temperaturi, na svu sreću, i oni nestanu. Continue Reading…

Na red je došao i treći pošip. U zadnjem pijuckanju prije dva mjeseca ostavio je dojam fantastično užitnog vina koje se gušta „na samo“. Baš da vidim hoće li skinuti trenutno vodećeg Krajančića s trona.

Natačem krasnu srednje gustu, tamnožutu tekućinu intenzivne boje 24 karatnog zlata. Briljantnog je sjaja, bistra i bez kristala, a pri vrtnji boja povuče na jantar.

Prvi hlapljivi nos mekano dotakne zreli mango i ton suhe marelice. Kreću razni citrusi, kora od limete i naribana kora limuna uz miješane tropske note. Sekundiraju ogrozd, dunja koja prelazi u miješani kompot s jabukom, zrela breskva uz tračak prezrele „udarene“ breskve. Pozadina je blago začinski pikantna s dominantnim klinčićem. Dubokim zaronom nos izvlači zreli ananas.

Usta slasno popunjava fantastično skladno srednje puno do puno tijelo fine, skoro mesnate teksture. Pošipasti gorkasti završetak na sredini jezika je na mjestu. U trbuhu lagano grije, ali ne i u grlu. Hm, jel ja to osjećam tanine?? Continue Reading…

Barbera je druga sorta po rasprostranjenosti u Italiji. Najpoznatiji položaj je upravo Barbera d’Asti u regiji Piemont. Daje dobre prinose i poznata je po dubokoj, tamnoj boji, niskim taninima i visokoj razini kiselina. Ova je barbera iz vinograda Villa Lisa sa trsova starih 50 godina.

Vino je tamno, poluprozirno, intenzivne, tople, gotovo “ukusne” boje soka od cikle.

Na nosu se u prvom planu intenzivno osjeća borovnica i prezrela kupina. Sekundira domaći (bakin) kompot od višnje, a nazirem i kožu. I to je nekako to. Alkohol me nježno škaklja po nosu.

U ustima je voćno, blago zadimljeno, srednjeg tijela, djelomično toplo. Na moment osjećam vinobran kako mi isparava kroz nos. Vino je relativno skladno, srednje svježine i siromašnih tanina koji se jedva naziru. Vrlo lako klizi po ustima i još lakše klizne niz grlo. Ali ne tjera me na još jednu čašu. Continue Reading…

Iuris Merlot ‘07

09/04/2011 — 4 Comments

Eto nam još jednog crnog bisera sa samog istoka Hrvatske. A daleko od toga da je skupocjen.

Vinarija Iuris smjestila se u Erdutskom vinogorju na području Kraljevo Brdo. Osnovana je 1994. godine iako nasadi i vinski podrum postoje još od davne 1910. godine. Danas vinarija broji oko 50 ha vinograda s naglaskom na uzgoj crnih sorti – 90% vinograda i svega 10% bijelih sorti, od kojih prevladava Sauvignon Blanc.

Iuris Merlot ’06

SAMSUNG Continue Reading…