piskaranje o vinu, hrani i koječemu
„Kaj bute popili? Crno, belo il’ plešivičko?“ legendarno je pitanje Franje Šafraneka upućeno gosponu Fuliru u opštenoj atmosferi krčme Kod Žnidaršića u hrvatskom filmskom klasiku Tko pjeva, zlo ne misli.
Crna sam pio, bijela isto, a plešivička, hm… slabo. Pa kako mi je to uspjelo promaknut pobogu? Taj pitoreskni brežuljkasti vinorodni krajolik doslovno mi je na pračkomet od kuće! Strašno! Krajnje je vrijeme da se nedopustivi zaostatak nadoknadi.
Paletu vina cijenjenog biodinamičara Brkića prvi puta sam kušao ove godine na zagrebačkom Wine & Gourmet festivalu nakon skretanja pažnje kolege blogera. Kušanje je popratio vrlo ugodan razgovor i moje konstantno čuđenje: „Čekaj, zar ste svaku bobicu ručno sklinuli s peteljke?!?… Jesmo…Baš svaku?!?… Aha… Pa pobogu, koliko vam je vremena trebalo?… Dva dana posla za cijelu obitelj i prijatelje… I koliko litara godišnje proizvedete?… Od 15 do 30 tisuća litara… Uf…“ Nakon takve informacije i apsolutno uvjerljivog vinara pojavi se refleks respekta prema dragocjenoj tekućini prezentiranoj na stolu.
Eto nam još jednog crnog bisera sa samog istoka Hrvatske. A daleko od toga da je skupocjen.
Vinarija Iuris smjestila se u Erdutskom vinogorju na području Kraljevo Brdo. Osnovana je 1994. godine iako nasadi i vinski podrum postoje još od davne 1910. godine. Danas vinarija broji oko 50 ha vinograda s naglaskom na uzgoj crnih sorti – 90% vinograda i svega 10% bijelih sorti, od kojih prevladava Sauvignon Blanc.
Iuris Merlot ’06
...u stalnoj potrazi za novim pozitivnim iritacijama nepca po orbiti vlastitog brutalnog doživljaja organoleptičke stvarnosti.
