„Hladna kao špricer, no pije se čista. Direktna je, odmah prelazi na stvar. S njom uvijek znaš na čemu si. Potiče iskrenost. Efikasna u ljetno doba na terasi omiljenog kafića, dobrodošla na plaži u dubokoj hladovini, a s dolaskom prvog mraka pretvara se u noćnu pticu…“ jedan je od niza provokativnih marketinških slogana koji je prije nešto više od dvije godine vinopijama skrenuo pogled na „something completely different“. I ne samo vinopijama. I ne samo pogled…
Sjećate li se Klinki?
Krajem 2009. godine Davor Zdjelarević, vinar iz Brodskog Stupnika, započeo je agresivnu medijsku kampanju pod nazivom Klink@. „Agresivnu“ u smislu marketinških gabarita i pulsa hrvatskog vinskog tržišta.
Ideja je bila plasirati šest mladih, u prodaji financijski prihvatljivih vina s ciljem popularizacije i širenja kulture pijenja vina među mlađom generacijom. Dušebrižno društvo odmah je istaknulo: da li društveno prihvatljivo medijski ciljati na mlađu generaciju kada je „alkohol“ u pitanju?… Na takvo pitanje tlakec mi dođe u crveno. Ma o čemu pričamo?! Okrenite se oko sebe. Ili upalite televizor. Ne morate niti to. Imam blagi doživljaj da znate o čemu se radi. Nesrazmjer „velikih“ i „malih“ u toj priči širi zadah i kroz zatvoreni prozor.
Projekt je odjeknuo gromoglasno. Ali nekako je prebrzo utihnuo. Ako izuzmemo poveću količinu odmah otkupljenu od strane jednog trgovačkog lanca, Klinke su se, gazeći kroz žabokrečinu Gaussove krivulje hrvatskog mentalnog sklopa s one strane šanka i sličnih utrka s preponama, u svojim visokim štiklama popikavale stazom neutabanog grubog i oštrog kamenja, lomeći svoje vitke duge noge do ciljanog potrošača. Ali ne zbog dušebrižnog društva… Surova je to močvara čije gusto granje izgrebe svakoga u cipelama veličine 0,75.
Curke su se potom primirile, malo odmorile, odradile spa tretman, izdepilirale noge i bikini zonu, nabacile friški make-up i voilà! Osvanule u minici visine malo debljeg vojničkog remena. Želim im ovaj put popločenu ili barem koliko-toliko asfaltiranu stazu do moje strane šanka.
No, kako to već obično biva kada se o ženama priča, planiranih sat-dva pretvori se u cijelo popodne. Pogotovo ako se u fokusu kamere pojavi lakonga, vitka i zanosna dama opojnog mirisa, čvrste…hm… kičme, harmonično plesnim korakom noseći, sve jedva dotičući pod, samo za nju skrojenu elegantnu večernju toaletu… Još da je i cigara bila u blizini…
Eh (uzdah)… Mislim da mi je za danas trabunjanja o ljepšem spolu dovoljno…
Mlađahni gospodin na pragu zrelosti, muvao se prostorijom cijelo to sporo, južinom uspavano popodne. Zar opet sauvignon?! Ili sam ja već u godinama…
Bistar mladić srednje intenzivne boje sijena zelenkastog odsjaja i jednostavnog mirisa čiju čistoću maskira „gusta gorčina“, svježe je zračio trajnim notama ribane kore žutih citrusa koji su u stopu pratili dominantnu sortnu vegetativno-herbalnu aromatiku mesnatog zelenog vrtnog bilja, lista maslačka i zelene rajčice. Istovremeno nježno i agresivno.
Dobro prikrivenih 12,8 % alkohola lagano ističe blagu svježinu. Koliko ja tu kužim stvari, ovo bi trebao biti školski primjer mineralnosti. Ostavlja jezik u stanju doslovno kao da sam polizao kamen karabita malo grublje površine. Slani tanini najsitnije granulacije ostavljaju traga još desetak minuta. Like it. Što čini glineno tlo!
Suho u potpunosti. Fino strukturirano, dobro popunjeno ali sportski vitko, borbeno i „nabrijano“ vino s kojim se pošteno odmjeravaš. Slani, reski after gorkastog završetka ne popušta minutama, ali čim oslabi diže se s partera i provocira na još.
Nakon dvanaest rundi sjetih se stare poslovice: Tko pijucka, zlo ne misli!
suho,12,8 % alc.
cijena: 50 kn
Pros: dvadesetogodišnjak koji postaje muškarac probijajući put snažnim žilavim rukama pokazujući gdje mu je mjesto. I mjesto se brzo popunjava. Zove na još, gura na još, ne daje prestati. Na granici “sauvignon-geek” publike
Cons: tanko tijelo naspram tanina i mineralnosti; loš pluteni čep (mrvi se); malo teže sjedne na želudac ako se kuša na tašte
Conclusion: do prije par godina sauvignoni su bili zadnje vino koje bi izabrao. Možda sam pio pogrešne sauvignone? Nakon ovog iskustva… definitivno. Ili neke stvari prirodno dođu s godinama
s godinama su i žene sve ljepše
S godinama crveno vino kao i Muškarci misle da su bolji što su stariji.
S godinama bijelo vino kao i Neke žene, istina, ostare i stanje se, ali postoji nekoliko njih koji znaju tajnu ;))
Inaće uživala sam čitajući ovaj tekst!
Ljubim ruke Komad(i)! Sad sam definitivno siguran da ne starim kao bijelo vino. Barem što se stanjivanja tiče 😉
“mineralnost” nema veze sa stanjem u kakvom ti vino ostavlja jezik i te senzacije koje se odnose na teksturu mogu ili ne moraju biti prisutne.
Meni se svidjela jedna bolja i na žalost ne baš lako prevediva konstrukcija koja glasi “soil to glass transfer”, da sad ne duljim… u tom smislu Klinka nije školski niti ikakav primjer, ali nije zamišljena kao takva. Još jednom, mjehurići se odnose na “mineralnu vodu”, a “mineralnost” u vinu na “minerale” iz tla, loze i grožđa…
Klinka nije niti bila primjer nego vino iz naslova…
KUžim. Svejedno to nije to… You`ll get there i svidjet će ti se 😉
I can barely wait 😉
Ostavlja jezik u stanju doslovno kao da sam polizao kamen karabita malo grublje površine.
Karabit (garbura) u dodiru sa vodom ili slinom oslobađa zapaljiv plin neugodnog mirisa koji sa zrakom stvara eksplozivnu smjesu. Srećom dok si ti lizao nitko u tvoj blizini nije pušio , jer bi ti usta eksplodirala.
Tako je. I polizanog (ili pljunutog) ga staviš u konzervu od boje s rupom na dnu i raspali. Eh, di su nestale te drage ubojite igračke…
Od svih Komada ti si izabrao komad karabita. E viteže, viteže, baci koplje u grm.