Otkad je Gradeca i Kaptola postoji rivalstvo ove dvije zagrebačke roštilj-intitucije i njihovih vjernih sljedbenika. Da li uopće potrpati ovakva dva osebujna stila pečene mesine u istu rečenicu? Pa i ne.
Stari kotač
Starija privatna kuća u starom dijelu Prečkog, preuređena u poluimprovizirani lokal s terasom u dvorištu pod brajdom lokalnog tuduma, ispušta miris dobrog roštilja u radijusu od par stotina metara. Pristojno i ljubazno osoblje prilično je efikasno. Nikad nećete predugo čekati porciju.
Ponuda se sastoji od ćevapa, pljeskavice, pljeskavice punjene sirom, ramsteka “ala Stari kotač”, bifteka, kotleta i ražnjića, ali nema piletine. Nemljeveno meso je mekano, sočno, napacano i nije jako začinjeno. Mljeveno meso je izvrsno, pogotovo ćevapi. Punjena pljeskavica je za svaku preporuku, a meni su glavni detalj mekani, nježni, ljupki ražnjići koje, kao i ćevape, možete dobiti i na komad. Uz obavezni luk na tanjuru, kao prilog se nudi pommes frites, a zimi obavezno probajte sirovo kiselo rezano zelje. Pije se uglavnom pivo od nekoliko tipičnih proizvođača i košta cca 15 kn što smatram pretjeranim, a ponuda vina je zanemariva. Parking je nedavno riješen prostorom u vlastitom dvorištu iza kuće tako da nemate brige. WC je grozan i ja ga izbjegavam.
Pros: soft-roštilj mesina, ražnjići, sirovo kiselo zelje tijekom zime, osiguran parking u dvorištu
Cons: preuski separei u “nižoj” prostoriji neprilagođeni dimenzijama čestog gosta, WC očajan
Kod Srbina
“Srbin” ima dvije poslovnice, jedna se nalazi na Ravnicama, a druga blizu okretišta na Črnomercu. U poslovnicu Ravnice skrenete s pločnika i stepenicama se spustite u interijer u koji ne bi izveli curu na prvi dejt, a sumnjam da bi i cure željele biti tamo izvedene. Zimi je poprilično zagušljivo i zadimljeno (od roštilja), a ljeti se prošire na travnjak i sportske terene iz lokala, gdje je sasvim ugodno sjediti. WC je grozan. Operite ruke prije dolaska, a ako vam je “sila”, trpite. Poslovnica Črnomerec ima zatvoreno-otvorenu terasu i pristojniji interijer tipičan toj klasi lokala. Možda su iz tih razloga cijene 10% više nego na Ravnicama. WC je pristojan, ali još uvijek nedovoljno uredan za moj ukus. Parking je na ulici. Na Ravnicama vam se može posrećiti parkirno mjesto ispred samog ulaza, dok ga je na Črnomercu malo teže naći. Ona dvaipol mjesta ispred terase su u pravilu uvijek puna.
Gastronomski doživljaj uobičajeno počinje od mazalica (na narezanoj prepečenoj lepinji razmazani čevapi posuti crvenom paprikom i kajmakom kao prilogom) i nastavlja se velikim izborom pečene mesine u svim oblicima: ćevapi, pljeskavica s kajmakom, ruža hrvatska (pljeskavica začinjena ljutom crvenom paprikom oblika krafne s rupom u sredini i kajmakom na vrhu), kobasice u janjećem crijevu, vješalica (dimljena, punjena, obična), mućkalica, mesni uštipci, medaljoni, biftek, ramstek, pileća krilaca i zabatak, punjeni pileći zabatak, punjeni lungić, janjetina sa žara, ili ako hoćete baš sve, i više od toga, navalite na Maksimirski niz. Postoji legenda da Maksimirski niz još nitko da sada nije uspio pojesti u cjelosti. Kao prilog najčešće se odabire zapečeni grah ili pečene paprike (preporučio bih kobasice u janjećem crijevu kao prilog), a imaju i dnevnu ponudu gableca (špek fileki, gulaš/paprikaš, punjene paprike, grah s rebricama, sarma, razna variva, fileki, riblji paprikaš, bakalar… ) koji su ukusni i pristojne veličine-količine po cijeni od 25-30 kn. Pije se uglavnom pivo, a ponuda vina je zanemariva. Roštilj je odličan! Težak je, začinjen, u “istočnom” štihu, s izumima kao što su uštipci (mesne okruglice nepravilnog oblika napravljene od kombinacije začinjenog mljevenog i nemljevenog mesa i još koječega). Porcije su solidne mada ponekad krknem i dvije. Zamjeram im što u mljeveno meso umjesto mineralne vode stavljaju sodu bikarbonu pa nakon pljeskavice imate brašnasti okus na nepcu. Ali bez obzira, pljeskavica s kajmakom mi je omiljeno jelo tamo.
Pros: hard-roštilj mesina, odlične kobasice u janjećem crijevu, kvalitetni, povoljni i pristojni gableci, Žuja na Ravnicama 10 kn (još uvijek)
Cons: nema ražnjića, soda bikarbona u mljevenom mesu, parking na ulici, nema značajnije ventilacije u prostoriji – zimi veš možeš odmah bacit za prat (Ravnice), WC očajan² (Ravnice)
Conclusion: lokale posjećujem ovisno o raspoloženju nepca. Nekad mi baš legne pljeskavica s kajmakom, a nekad nježni ražnjići uz sirovo kiselo zelje. Vegetarijanci, frutarijanci i sl. nemaju tamo što tražiti.
Bon Apetit!
Zadnja insajderska informacija! Poslovnica “Srbina” Ravnice se preuređuje (opet).
kotac je broj jedan u mom srcu i zelucu. I jedini ima susenu ljutu papricicu za posipavanje.
Ou jes! Sušena ljuta papričica rulz! Nekada je bila nezaobilazan inventar stolova old school restorana koje danas, na žalost, možeš na prste izbrojat. Kotač se još uvijek grčevito „ne da“ bočicama čilija i sličnim novotarijama
Jel se mozda otvorio na ravnicama opet?
Ako misliš na MZ to i mene zanima, bio sam prije mjesec dana i bio je zatvoren zbog preuređenja
Prije 10tak dana sam prošao pored njih i još su zatvoreni. Ali kako stvari stoje moglo bi to potrajat. Načuo sam da ne zadovoljavaju tehničke uvjete (što je evidentno) i da će napraviti terasu iza prema igralištu. Možda konačno srede i WC 😉
Ko prvi primjeti da su proradili, neka javi!
Čuo danas da se otvorio. Da li su ga i preuredili, ne znam
Hvala što si mi tajnu “brašnastog jezika”:P ..mene to više asocira na utrnuće i kolko se sjećam prije mi se to nije događalo.
originalno ime a spiza mi ne pari loša…
Spiza je odlična! Najbolji roštilj uopće koji sam jeo, u dvije varijante. Preporuka!
Jeo jucer drugi put u Starom kotaču. Prvi put baš bilo loše, rekoh možda mi nije bio dan od nepca. Naručio biftek srednji, dobio neku šniclu sa velikom žilom po sredini, zapaljenu.
Razočarenje. Kao kruh dobio najjadniji narezani bijeli – bljek.
Potom naručio pljeskavicu sa sirom (kao 2. pokušaj te večeri) – solidnija od bifteka koji je očajan. Ali ipak nekako masna. Moja žena povraćala poslije nje.
Vino domaće loše.
Smještaj u kotaču nikakav – nabijeni stolovi.
Uglavnom klopa vrlo loša, od 1-5 za ne više od 2.
Kao kontru Mitnica na Črnomercu (kod Srbina) mi je puno draža i po atmosferi i izboru jela. Tamo se uvijek fino najedem I imaju baklavu kao desert., što Kotač uopće nema. Općenito puno bolji meni i izvedba. Bolje vino, dobije se lepinja umjesto narezanog lošeg kruha..
Nisam dokučio zašto Kotač ima neki “”kultni” status. Po meni u širokom luku ga izbjegavati.
Eh da, kad sam se požalio u Kotaču na biftek (a stvarno je bio najlošiji ikad), uredno su mi ga naplatili, čak se nisu niti potrudili kompenzirati s nečim. A ceh nam je bio 500 kn (za 4). Troje od nas 4 bilo vrlo nezadovoljnio (pljeskavice, kotlet, biftek).
Eto ga na! Nema me ni mjesec dana i odma neredi! Pa kad su se prije uspjeli pokvariti??!
Otišo odma jučer u Kotač. Standarna porcija: punjena pljeskavica, četr čevapa i ražnjić. Čevapi idealni, nemam niti jednu primjedbu. Ali ražnjići nešto tanji nego inače i automatski polusuhi. Niti meso me nije oduševilo. Lagani miris i pokoja žila. Pljeskavica isto neuobičajena. Tanja nego inače, blago suha, i takva tanka ne parira siru u nadjevu koji prevladava kiselošću. Kruh je bio friško narezan i svjež. Imam dojam da recesija tuče i po pečenjarama. Porcija je bila tanja nego inače
Dobio sam od par ljudi informacije da se “Srbin” na Ravnicama “pokvario”, kao porcije su manje i skuplje, a i novi je kuhar neki navodno…
ima li u tome istine ?
Nisam bio na Ravnicama već jedno 3-4 mjeseca. Zadnja posjeta završila je u “klasičnom” izdanju