Jučer sam na fejsbuk stavio fotku lonca punog bazge koja se namače u njemu. Prije toga sam se promuvao predgrađem Zagreba, Medvednicom i podsljemenskom zonom grada. I što se desilo? Fotka na fesju izazvala je prekomjeran broj privatnih upita kategorije Kako? Gdje? Pa i ja bi..?! A obilazak grada i njegove okolice otkrio je beskonačne količine bijele mirišljave sirovine.
Namjera ovog članka nije napisati još jedan u nizu elementarnih recepata kojeg su internet kuharice ionako prepune. Razlog je vrlo sebičan. O čemu se radi… Sposobnost memoriranja i centralno procesiranje prosječnog FER-ovca u (najboljim) godinama usko su ograničeni na rješavanje svjetske globalne krize, istraživanje izvora pitke vode na Marsu i čitanje beskonačnih znanstvenih studija o ekonomskoj isplativosti bežičnog prijenosa električne energije. U međuvremenu dođe proljeće. I procvjeta bazga. I ulica, planinarska staza, okrajci šume i livade uokolo njih zamirišu upravo po netom procvjetalim cvjetovima tog divnog samoniklog drvca. I FER-ovac uzme košaru u ruke, nabere bazgu, potrpa je u divovski bakin lonac za kuhanje bijelog veša, natoči vode, i…šta sad?! Kako ono ide najelementarniji recept za sok na svijetu? Koliko trebam limuna stavit?! Koliko ono ide cvjetova po litri vode? Majkumucrnu. Opet sam zaboravio. Continue Reading…
