„Dobar dan. Zovem se Vinistra. Imam osamnaest godina i isto toliko staža“ reče ona autoritativno prelazeći pogledom dvoranu dupkom punu mladih enogastro manifestacija koje loveći se olovke zapisuju svaku njenu izgovorenu riječ…
Pakiranje je odrađeno još par dana ranije, auto je opran, rođendanski rekviziti su na broju. Zašto sunce mora izać tek u 5 i 30?! Ko će čekat do tad… Opet u istom sastavu spremni smo za odlazak iz glavnog grada Hrvatske na put prema trenutno glavnom gradu EnoGastro Hrvatske, Poreču. Jutro je prekrasno. Planiranje marendanja upravo počinje i logičnim odabirom skrećemo na Lujzijanu koja pruža daleko više gastro mogućnosti za naša zahtjevna nepca. „Hoćemo u krčmu Bujani?… Ma jok. Rade tek od dva… Tramerka?… To! Prodano!“. Kratko i jasno. Nakon par sati vožnje ulazimo u uspavano Volosko i bez problema nalazimo parking. Bajkovita arhitektura ribarskog gradića, podsjećajući na Goblin Town iz jednog davnog Hensonovog uratka, generira osjećaj topline i klimu najpoželjnijeg mjestašca na svijetu. Kratka šetnja sunčanom rivom i između ugostiteljskih velikana pronalazimo puteljak koji vodi ka Tramerki. Continue Reading…
