Skitnje i vinske putešestvije

04/12/2011 — 1 Comment

Subota ujutro. Ne vidi se prst pred nosom. Zagreb presvučen bijelom maglenom zavjesom očajnički vapi za barem jednom naznakom da zvijezda zvana Sunce još uvijek postoji u svemiru. Pun mi je kufer. I doslovno i preneseno. Bacam ga u prtljažnik auta i pravac Vodnjan… Izlazak iz Tuhobića donosi olakšanje i konačno (pr)osvjetljenje. I desetak stupnjeva višu temperaturu već nakon par kilometara. Jesen je ipak ljepša s ove strane planine.

Ulazim u vrlo živahan Vodnjan gdje cijeli grad doslovno diše glavnu godišnju manifestaciju, 7. dane mladog maslinovog ulja. Prema podacima koje sam dobio kasnije, festival je posjetilo više od dvadeset tisuća ljudi. Izvrsna brojka! Brzinska izvidnička šetnja dobro popunjenim šatorom, čaša domaćeg bijelog u kratkim rukavima na terasi obližnjeg lokala okupanoj suncem i pravac na prvi doživljaj dana, vođenu degustaciju djevičanskih maslinovih ulja u organizaciji Udruge senzorskih analitičara maslinovog ulja iz Umaga – USAMU.

Pod stručnim vodstvom Nade Franković, „blind tasting“ metodom, kušali smo pet uzoraka: sorta Leccino iz navodnjavanog maslinika, zatim Leccino iz maslinika prepuštenog ovogodišnjoj suši, ulje mješanih sorti, Leccione i na kraju nezaobilazna Istarska bjelica. Ideja je bila opisati mirisna i okusna svojstva svakog uzorka, te pokušati definirati intenzitet svakog maslinovog ulja. Zanimljiva i poučna radionica gdje ću kroz amaterske bilješke koje sam zapisivao sada pokušati dočarati aromatsku raznolikost degustiranih uzoraka.

Leccino (navodnjavano)

miris: smireni, blagi, skladni, zreli miris s naglašenom svježinom zelene jabuke i zelene rajčice

okus: srednje masno, pikantno, srednje gorčine malo izraženije u retru

Leccino (nije navodnjavano)

miris: neskladan miris umorne, sušene rajčice, otvorene tikve i suhog drva, pikantno u nosu

okus: vrlo pikantno, izražene arome maslaca i radića srednje gorčine, masno

Mješavina sorti

miris: miris zrele masline uz kiselkasti miris fermentacije

okus: izraženi maslac, masno, blago slatko

Leccione

miris: jasno definirani mirisi lišća, trave i artičoke, zeleno, skladno, srednje snažno

okus: fino, harmonično, ukusno, blago pikantno još blaže gorčine

Istarska bjelica

miris: izražen miris svježe pasirane rajčice, izražena zelena maslina, lišće, blagi miris slane srdele

okus: mali nesklad, trpko, izražena gorčina, blago pikantno

Želuca punog ulja jurim na cooking show i pomniji obilazak izlagača u šatoru. Degustacija još nekoliko odabranih uzoraka maslinovog ulja, kratka okrijepa srnećim orzottom uz Capo Sivi pinot ’09 i pravac Šišan na drugi doživljaj dana, „blind tasting“ ali ovaj put vina. Andrea i Bruno Trapan organizirali su intresantno večernje druženje.

Skupio se tako naramak dragih lica, što vinskih i gastro profesionalaca, što amatera, s idejom slijepog kušanja i subjektivnog ocjenjivanja petnaest vina Istre i Dalmacije. Pravila igre: zapisuju se prepoznate karakteristike i doživljaj vina, daju se ocjene od jedan do deset i izračunava prosječna za svako pojedino vino. Pobjednih ulazi u anale degustacijske povijesne zbiljnosti.

Rezultat: izuzetno edukativna i argumentirana rasprava o svakom kušanom uzorku, odlično pripremljena i dobro tempirana klopa, puno pozitivne energije, još bolje društvo i jedno životno iskustvo za pamćenje. Doduše, pamćenje se malo ljutilo drugi dan obzirom da kušanje nije stalo na petnaestom uzorku…

Prekrasno sunčano jutro sistematski bisti glavurdu. Nazad na festival maslinovih ulja u Vodnjan, kušanje preostalih izloženih maslinovih ulja i raznih slastica, nemalo punjenje državnog proračuna na istarskom ipsilonu uzrokovano neimanjem hends-frija i nakon Tuhobića povratak u već skoro zaboravljenu magluštinu zagrebačke svakodnevice.

Vikend je proletio u trenu. Nisam došao niti k sebi, a kamoli ikome drugome kad je nama došao Joško Gravner glavom i amforom, hodajuća slovensko-talijanska vinarska legenda i pionir proizvodnje vina u amforama na ovim prostorima. A nije došao niti sam nego u društvu ideološkog sljedbenika, vinara Damijana Podveršiča.

Photo courtesy of Dubravkin put

Joško Gravner karizmatik je koji radikalnim metodama temeljenim na biodinamičkim načelima Rudolfa Steinera odbacuje svaki dodir s modernim tehnologijama i pristupima vinifikaciji. Njegova vina nisu filtrirana, ne koristi inox, zazire od upotrebe kemikalija koristeći samo male količine sumpora. Gravnerova bijela vina koja smo kušali te prohladne večeri provedu godinu dana u amforama i još četiri godine u „velikom drvetu“. Rezultat takvog postupka su suha vina, mirne, izbalansirane strukture, duboka i puna, boje jantara, kompleksne i harmonične aromatike. Vina koje će vam praviti društvo satima.

Photo courtesy of LiveVine

Dubravkin Put te večeri bio je put s kojeg jednostavno ne možeš skrenuti. Već „pod normalno“ vrhunska organizacija i odlična kuhinja obogaćeni su biserima dva velika majstora. Podveršič Malvazija ’08, Gravner Ribolla Gialla Anfora ’02, Podveršič Kaplja ’07 (chardonnay, friulano, malvasia istriana), Gravner Breg Anfora ’05 (chardonnay, pinot grigio, riesling italica, sauvignon) i Podveršič Prelit ’05 (merlot, cabernet sauvignon) izmjenjivali su se komplementarno s hranom. Riječi su suvišne…

Večer se dobrano odužila do sitnih sati u ugodnom društvu uz dva domaća velikana, Tomac Amfora Rizling ’09 i Clai Brombonero ’09.

Dojmovi nikako da se slegnu, a već u tekici moram šarikati plan za slijedeći događaj, 6. međunarodni festival vina i kulinarstva u Esplanadi. Iako sam u planu zacrtao daleko više radionica, odradio sam samo dvije; neizostavnu blogersku priču o neotkrivenoj Dalmaciji i Teran i Barolo… velika vina… put ili stramputica… istina ili mit.

Prvo je kolega Vinopija, u organizaciji dragih kolega iz Taste of Croatia, ispričao priču o slabo poznatim dalmatinskim autohtonim sortama koje nisu razvikane kao plavac mali ili pošip, ali su zato pune karaktera i predstavljaju kuriozitet po odnosu cijene i kvalitete, i predstavio Grabovac Kujundžušu ’10, Jerković Kujundžušu ’10, Carić Cesaricu ’10, Sladić Maraštinu ’10, Bibić Debit ’08, Plančić Darnekušu ’07 i Vuina Babicu ’08.

Nije bilo „šećera“ na kraju. Bilo je slano. Restoran Vinodol počastio je sudionike radionice fantastičnim soparnikom iz krušne peći.

Još punih usta soparnika sjedam za stol jer upravo jake snage enogastro blogerije i istarskog vinarstva Darko Baretić i Moreno Coronica, uz tehničku podršku sommeliera Sandija Parisa, kreću s radionicom Teran i Barolo… velika vina… put ili stramputica… istina ili mit, gdje predstavljaju Barolo Prunotto ’07, Coronica Gran Teran ’07, Coronica Gran Teran ’04, Marziano Abbona Barolo Ravena ’04, Coronica Gran Teran ’00 i Coronica Gran Teran ’03. A priča ide ovako… Još davih dana Coronicin djed govorio je da je teran pio „kako mliko“. Vremenom se proizvodnja mijenjala, a teran od „slatkog mlika“ pretvorio u svakodnevno, stolno, kiselo vino. Nitko nije ni sanjao o njegovom potencijalu. Upravo to bila je smjernica Morenu u kojem pravcu treba ići. Kada je na Vinistri ove godine na blogerskoj radionici otvoreno nekoliko boca Gran Terana iz 2000. koje je Coronica pospremio prije jedanaest godina i „zaboravio“ na njih, tu je povijest počela.

Teran nema klonova, nitko ga nije selekcionirao, potpuno je divlji. Coronica je tradicionalnom vinifikacijom iz vremena njegovog djeda od te sorte napravio čudo. Napravio je „veliko“ vino. Upravo je to bila ideja radionice, da li danas teran na svjetskom tržištu može parirati velikom barolu. Po mom mišljenju, o da! Itekako!

Nakon radionica kreće muving po festivalu, njušenje i kušanje, ugodni razgovori s mnogim dragim licima i vrijeme, naravno, prolijeće u trenu.

Dovraga i bestraga! Već je prošlo osam! Pa kad prije… Kornijevim korakom jurim u Klub Gastronomada gdje Moreno Degrassi premijerno predstavlja Degrassi Viognier ’10 i Degrassi Merlot Contarini ’07 u magnumu.

Photo courtesy of Vinska Priča

Photo courtesy of Vinska Priča

Savršeno ukomponirano u priču Camelot je premjerno predstavio dvije kubanske novosti na hrvatskom tržištu: Hoyo de Monterrey, Short Piramides Edicion limitada 2011 i Partagas serie E, No. 2.

Photo courtesy of Vinska Priča

Photo courtesy of Vinska Priča

Photo courtesy of Vinska Priča

Photo courtesy of Vinska Priča

Svatko je pošteno odradio svoj dio zadatka. Uvijek dobro raspoloženi Siniša još jednom je prezentirao svoje sommelierske vještine, Grga i Zok pripremili odličnu klopu, a Zdravko ispričao još jednu zanimljivu kubansku priču. Konkretno, uz rižoto s tikvicama i repovima kozica sljubili smo Degrassi Viognier ’10, Merlot Contarini ’07 fino je sjeo uz carsko meso s pireom od pečenih kestena i skute uz redukciju od šljiva i merlota, a vruća čokolada s grožđicama i šlagom od mente zaokružila je enogastronomski doživljaj. Slijedilo je guštanje uz Short Piramides Edicion limitada 2011 i Degrassi Grappa Riserva.

Još jedna večer odlične vibre, ugodnog društva i punjenja baterija.

I za kraj, vlastito otkriće festivala i nova magnumka u arhivi, Pasji Rep Jebačin Rdeči ’08.

Ponovilo se!

 

Pros: bome mi je trebalo vremena da posložim toliko dojmova i zanimljivih događaja

Cons: moram si bolje organizirati vrijeme za sljedeći festival. To kažem nakon svakog

Conclusion: proglašavam enogastro jesen uspješno odrađenom!

One response to Skitnje i vinske putešestvije

  1. Viteže Ivanhoe, vi ste istinski vinoljubac. I na erosu4you napalili bi se na flašu.

Komentiraj