Subota ujutro. Ne vidi se prst pred nosom. Zagreb presvučen bijelom maglenom zavjesom očajnički vapi za barem jednom naznakom da zvijezda zvana Sunce još uvijek postoji u svemiru. Pun mi je kufer. I doslovno i preneseno. Bacam ga u prtljažnik auta i pravac Vodnjan… Izlazak iz Tuhobića donosi olakšanje i konačno (pr)osvjetljenje. I desetak stupnjeva višu temperaturu već nakon par kilometara. Jesen je ipak ljepša s ove strane planine.
Ulazim u vrlo živahan Vodnjan gdje cijeli grad doslovno diše glavnu godišnju manifestaciju, 7. dane mladog maslinovog ulja. Prema podacima koje sam dobio kasnije, festival je posjetilo više od dvadeset tisuća ljudi. Izvrsna brojka! Brzinska izvidnička šetnja dobro popunjenim šatorom, čaša domaćeg bijelog u kratkim rukavima na terasi obližnjeg lokala okupanoj suncem i pravac na prvi doživljaj dana, vođenu degustaciju djevičanskih maslinovih ulja u organizaciji Udruge senzorskih analitičara maslinovog ulja iz Umaga – USAMU.
