Ajmo svi u šumu

17/04/2013 — 9 Comments

Proljeće. Konačno. Nakon skoro šest mjeseci preranog mraka, jutarnjeg struganja zaleđene šajbe auta, promočenih cipela i smrznutih prstiju, travanjsko sunce radni stol i svu silu tehnologije na njemu pretvara u mjesto od kojeg me već lagano prolaze trnci. Koncentracije za tipkanje po bilo kojoj platformi više jednostavno nema. Gojzerice su, uz kleme za akumulator, preuzele ulogu osnovne opreme četverokotačnog ljubimca, a pletena košara i planinarski borbeni komplet konačno prestaju smetati u gepeku.

Zagreb je geolokacijski na fantastičnoj poziciji. Osim što su more i Alpe, dva prirodna elementa bez kojih život pasioniranog gljivara, planinara i izležavača na suncu skoro da i nije moguć, udaljeni niti sat i pol vožnje od kućnih vrata, još uvijek ogromne površine okolice Glavnog grada prekrivene su šumom i livadama uokolo njih. A što to sve tamo možete naći, ubrati ili barem poslikati svojim zilionpikselnim mobitelom a da nije poludivlji grizli ili šumska vila? Puno toga. Obzirom na nedavne kiše i trenutno vrlo jako sunce, i apsolutni laik nalazi se u domeni sigurnog događaja pronalaska nekoliko ukusnih samoniklih poslastica.

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum)

Medvjeđi luk

Courtsey of crometeo.net

Narodni nazivi: srijemuš, crijemuš, sremuš, divlji luk, šumski luk

Biljka iz porodice ljiljana, mesnatih, tamno zelenih, eliptičnih, duguljastih i šiljastih listova koji se pri dnu postupno sužavaju u dugačku peteljku naraste do visine od 40 cm. Nakon listova iz lukovice izraste uspravna do 25 cm dugačka (gola i trokutasta) cvjetna stabljika. Od travnja do lipnja na vrhu cvjetne stabljike razvijaju se mnogobrojni sitni bijeli cvjetići zvjezdastog oblika koji čine složen štitasti cvat. Cijela biljka ima miris po češnjaku, posebno ako se protrlja ili zgnječi u ruci. Listovi medvjeđeg luka mogu se upotrijebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i okusom nalik na češnjak. To vrijedi i za lukovice, koje su bjelkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tijekom ljeta. Mnogi daju prednost medvjeđem luku pred češnjakom. Treba imati na umu da ova biljka raste nezagađena, bez umjetnih gnojiva i na čistom tlu. Ubran može se u hladnjaku održati 7-10 dana.

Svi su dijelovi biljke jestivi – lukovice i listovi, te cvijeće i zeleni plodovi. Za jelo se listovi beru do cvatnje, uz napomenu da su najukusniji oni posve mladi, prije izbijanja cvijetne stapke.

U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetra od zimskih proizvoda sagorijevanja, a može i drastično utjecati na krvni tlak. Proljetnom kurom medvjeđim lukom može se stabilizirati tlak na neko vrijeme (dva – tri mjeseca) i odmoriti jetru od lijekova a uz to i smanjiti vrijednost ukupnog kolesterola. Kao dobru salatu za proljetno čišćenje probajte mješavinu od po 1/3 medvjeđeg luka, maslačka ili radiča i zelene salate. Obavezno s maslinovim uljem.

U gastronomiji je medvjeđi luk vrlo primjenjiv. Možete čak skuhati vino s medvjeđim lukom. Zakipite 2,5 dl bijelog vina, dodate 50 grama svježih listova medvjeđeg luka i ostavite pokriveno 15-20 minuta. Zatim tekućinu procijedite, zasladite medom i pijuckate tijekom dana. Jedino što kuhanjem nestaju njegova ljekovita svojstva.

Dva vrlo jednostavna, a vrlo ukusna recepta:

Fritaja od šparoga, medvjeđeg i mladog luka

http://sjediijedi.tportal.hr/recepti/120792/Fritaja-od-sparoga-medvjedeg-i-mladog-luka-za-dvoje-mladih.html

Krem juha od medvjeđeg luka

http://ktina-zanimacija.blogspot.com/2012/05/krem-juha-od-medvjeeg-luka.html

Osnovna ljekovita svojstva medvjeđeg luka:

  • smiruje i liječi kašalj
  • jača srce i oslabljeni srčani mišić
  • štiti kao preventiva od infarkta
  • usporava i liječi aterosklerozu krvnih žila, širi ih
  • smanjuje visoki krvni tlak
  • poboljšava apetit, otklanja probavne smetnje
  • smiruje upalu sluznice želuca, otklanja nadutost i plinove
  • omogućuje bolje izlučivanje žuči, koristi jetri
  • potiče rad bubrega, smiruje upale mokraćnog mjehura
  • djeluje ljekovito na maternicu
  • sprečava i liječi osteoporozu, smanjuje bolove kod artritisa i reume
  • odlično sredstvo kao kupka za nadraženu kožu, ekceme, dermatitis, modrice, hematome i rane.

 

NAPOMENA : NE BERITE MEDVJEĐI LUK AKO NISTE SIGURNI. LAKO GA JE ZAMIJENITI ZA OTROVNI MRAZOVAC, ĐURĐICU ILI ČEMERIKU, jer im je lišće posve nalik na ono medvjeđeg luka, a i stanište medvjeđeg luka i đurđice je slično – sjenovita i vlažna mjesta. Medvjeđi luk voli zdrava tla, a uz potok obilno raste. Najbolji znak raspoznavanja je to da nijedna biljka koja mu je slična ne miriši na bijeli luk. No, ukoliko niste sigurni, ne preporuča se brati jer konzumacija pojedinih sličnih vrsta kao što je mrazovac može dovesti do smrti.

 

Maslačak (lat. Taraxacum)

Dandelion (Taraxacum officinale)

Courtsey of florafinder.com

Biljka iz porodice glavočika obično se nalazi u krajevima s umjerenom i hladnom klimom. Pojavljuje se na livadama, u parkovima, vrtovima, uz putove i živice. Uspijeva i u visokim planinama, ali ondje mu je rozeta mnogo manja. Izgled biljke se uvelike mijenja ovisno o staništu.

Najpoznatija i najčešća vrsta Taraxacum officinale, zeljasta je trajnica s nazubljenim listovima u prizemnoj ružici iz koje se diže šuplja stabljika s jednom žutom cvjetnom glavicom na vrhu. Korijen je vretenast i u gornjem dijelu razrastao. Cvate od travnja do listopada. Nakon cvjetanja pojavljuje se sjeme, poredano kao zračna lopta, s mnogo sjemenki koje se šire pomoću vjetra.

Naše su ga bake koristile pri umivanju kako bi imale sjajno lice, no malo tko zna kako ova biljka može liječiti mnoge bolesti. Sirovi ili osušeni korijen maslačka može djelovati pročišćavajuće za naše tijelo ako se konzumira s čajem. Stimulira probavu i brine se o urinarnom zdravlju. Također se smatra odličnim protiv zgrušavanja krvi. Mnogi ga koriste kao prirodni laksativ ili diuretik, a jutarnjoj će kavi dati poseban okus.

Ako svježe listove maslačka pridružite obilnoj salati, možete svom organizmu osigurati veću količinu nutrijenata nego, primjerice, špinatom ili rajčicama. Sa samo 45 cal na sto grama, maslačak sadrži vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo.

Ova biljka predstavlja idealan tretman za jetru jer je vrlo učinkovita i u većini slučajeva vrlo sigurna (osim toga, prilično je jeftina). Koristiti se mogu svi dijelovi cvijeta, međutim maslačkov korijen je najpopularniji dio koji liječi jetru. On sadrži ljekovitu gorku tvar taraksacin, pektine, sterole, inulin, tanin… Kod kronične upale jetre treba uzeti pet do šest svježih cvjetnih stabljika dnevno u sirovom obliku. Za poremećaje jetre pola sata kuhajte 25 grama listova i istu količinu korijena u litri vode. Popijte jednu šalicu ovog napitka prije svakog obroka.

Stabljike pomažu i kod drugih tegoba. Otklanjaju kožni svrab, lišajeve i osipe, poboljšavaju želučane sokove i pročišćuju želudac od svih nepoželjnih tvari. Svježe stabljike mogu bezbolno rastvoriti žučne kamence, te potiču rad jetre i žuči.

S visokim udjelom biljnih vlakana, maslačak može spriječiti neželjeno nakupljanje glukoze, te pomaže kod stolice. Za diuretičko svojstvo je odgovoran kalij.

Svježi sok koji se dobije iz usitnjenih maslačaka mora se odmah popiti u većoj količini. Njegov je učinak zaista čudesan za cijelo tijelo – pročistit će ga i obogatiti željezom.

Maslačak pomaže i masnoj kosi – svježe i usitnjene listove nanesite na suhu kosu, zamotajte ju ručnikom i ostavite preko noći. Ujutro kosu isperite šamponom.

 

Šparoge (lat. Asparagus officinalis)

Šparoge

Courtsey of oblizeki.com

Možda je nećete baš naći u strogoj okolici Zagreba (iako su pronađene u Hrvatskom zagorju), ali već na sat vremena vožnje od grada raste skoro u svakom grmu.

Šparoge su jedna od nutritivno najuravnoteženijih vrsta povrća. Niskokalorične su, bogate vitamina, mineralima i vlaknima što ih čini idealnom namirnicom za sve koji žele zdravo jesti i usto održavati vitku liniju. Energetska vrijednost stotinu grama šparoga iznosi samo 35 kalorija budući da najveći dio čini voda (93%), a 1,7% otpada na bjelančevine, 2,6% ugljikohidrate i 0,7 % masti. Šparoge su, osim vitaminima i mineralima, osobito kalijem i kalcijem, bogate još mnogim vrijednim tvarima. Odličan su izvor vitamina B6, kalcija, magnezija i cinka i vrlo dobar izvor vlakana, proteina, vitamina A, C, K i E, tiamina, riboflavina, rutina, nijacina, folične kiseline, željeza, fosfora, kalija, bakra, mangana i selena. Aminokiselina asparagin dobila je ime po šparogama, jer je biljka šparoge bogata tim sastojkom.

Osim bogate nutritivne vrijednosti šparoga ima i ljekovita svojstva. Sastojci asparagin, vanilin i asparagamin ubrzavaju oporavak nakon bolesti, dobro djeluju na rad jetre i žuči, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma. Šparoga je jedan od najbogatijih izvora rutina – flavonoida koji smanjuje kolesterol i krvni tlak te jača krvne žile. Porcija šparoga sadrži čak 114 posto preporučene dnevne količine vitamina K, koji je neophodan za sintezu osteokalcina – proteina koji jača kosti. Velike količine inulina u šparogi ključne su u liječenju probavnih problema. Naime, inulin je idealna hrana za dobre bakterije koje poboljšavaju apsorpciju hranjivih tvari, smanjuju rizik od alergija i raka crijeva. Vlakna u šparogi potiču probavu te smanjuju rizik od dijabetesa tipa 2.

Šparoga je moćan diuretik koji pomaže u oslobađanju organizma od mokraćne kiseline, rastvara bubrežne kamence i pomaže kod gihta. Zbog bogatstva folne kiseline šparoge su odlična hrana za trudnice.

Vrlo brzo nakon konzumacije šparoga primijetit ćete promjenu mirisa mokraće. No, to nije ništa opasno, i sigurno to nije razlog zbog kojeg ih ne biste trebali jesti.

Šparoga dakle:

  • sprečava bolesti srca i krvnih žila
  • pomaže kod dijabetesa tipa 2
  • prirodni je afrodizijak
  • pomaže kod kroničnog umora
  • štiti od alergije i astme
  • pomaže kod gihta i bubrežnih kamenaca
  • smanjuje kolesterol i visoki tlak
  • odlična je namirnica za mršavljenje
  • pomaže kod probavnih tegoba
  • smanjuje rizik od karcinoma
  • čisti organizam

 

Smrčci (lat. Morchella)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Courtsey of popetov.bloger.index.hr

Izgledom neobične gljive iz porodice Morchella, smrčci se, uz tartufe i vrganje, smatraju prvorazrednom šumskom poslasticom. Doduše, ne rastu samo u šumi. Staništa smrčaka su vrlo često rubovi livada, područja pored rijeka i potoka, pogotovo pod jasenom, lijeskom, topolom i starom jabukom. Ponekad se mogu pronaći na smetlištima, na odbačenom građevinskom materijalu, ruševinama, gradskim parkovima, odnosno, posvuda gdje druge gljive u pravilu ne uspijevaju. U Hrvatskom možete pronaći 6-7 vrsta smrčaka – Obični smrčak, Stožasti smrčak, Debelonogi, Rebrasti (na slici), Hibridni…

Smrčci su u narodu vrlo poznate gljive i ljudi ih često skupljaju kao jednu vrstu. Sve vrste smrčaka su jestive, izvrsne kakvoće, uz napomenu da se NE SMIJU KONZUMIRATI SIROVI. Sirovi smrčci sadrže termolabilne toksine koji se kuhanjem raspadaju.

Običan smrčak (lat. Morchella vulgaris (Pers.) Boudier)

KLOBUK: 10-15 cm visok, ovalno produžen ili nepravino okruglast; rebra se nepravilno isprepliću i tako tvore nepravilno produžene i vijugave rupe (alveole) bez nekog geometrijskog oblika; donji rub klobuka prirastao je za stručak, boju ima čađavosmeđu, blijedosmeđu ili žutosmeđu, vrhovi rebara su redovito svjetlije boje od boje alveola.

STRUČAK: 3-5 cm visok, debeo, prema dnu deblji, nepravilan, pri dnu brazdast, šupalj, bjelkaste bolje.

MESO: bjelkasto ili oker, miris i okus su vrlo ugodni

SPORE: glatke, eliptične

STANIŠTE: raste u proljeće po šumama

UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsne kakvoće

 

Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica (Kromb.) Boudier)

Courtsey of boletus.hr

Courtsey of boletus.hr

Ako su smrčci vjesnici proljeća, onda je Češka smrčkovica vjesnik smrčaka. Raste u rano proljeće, vrlo je rijetka, a prema predaji masovno raste uz vrstu vrbe čije se grančice u proljeće prodaju pod nazivom “cica-mace”.

Iako je jestiva i dapače izvrsna (kaže literatura), Češka smrčkovica je strogo zaštićena gljiva i njeno branje je zabranjeno zakonom. Ako vam se i posreći da je pronađete, fotografsku tehnologiju u ruke i škljocajte.

KLOBUK: nepravilno stožast ili zvonolik, najprije smeđastožut, zatim postane smeđast; u mladosti su vijugavi nabori najčešće obli i uzdužno postavljeni, poprečna rebra su niža i plosnatija; pod starost se nabori stanje i postanu crnkasti, klobuk se drži za stručak samo na tjemenu, a ostali dio slobodno visi oko stručka poput zvonca; naraste do 5 cm visoko.

STRUČAK: u mladosti blijed i crvenkasto nahukan, kasnije postane vodenastožućkast i prstenast zbog bijelih pahuljičastih čehica, valjkast ili stisnut, šupalj, lako lomljiv; unutrašnjost je pahuljičasto spužvasta; naraste do 15 cm u visinu.

MESO: vodenasto, bjelkasto, kasnije žućkasto, prilično tvrdo, miris i okus su ugodni.

SPORE: eliptično-duguljaste, glatke, vrlo velike, otresina je okeržuta

STANIŠTE: raste u rano proljeće na sunčanim stranama u vlažnim listopadnim šumama, osobito ispod vrba

UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsne kakvoće

 

Ožujka (lat. Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bresadola)

Ožujka

Courtsey of boletus.hr

Još jedan vjesnik proljeća, jestiva, izvrsne kakvoće (smatra se jednom od najboljih vrsta gljiva), ali na (našu) žalost također strogo zaštićena gljiva koja se nalazi na crvenom popisu ugroženih gljiva Hrvatske.

Ožujka je još rijeđa gljiva od Češke smrčkovice zbog toga što je izvrsni majstor kamuflaže. Ako pronađete jedan primjerak, treba nastaviti prevrtati otpalo lišće i postoji velika vjerojatnost da ćete pronaći cijela gnijezda. Raste po brežuljcima, ispod smreka i jela, ali kod nas pod bukvama i kestenima. Kada je zima bez snijega i jako hladna, ožujki neće biti puno jer će hladnoća nepovoljno utjecati na rast micelija. Ako je zima relativno blaga s puno snijega on štiti njihov micelij od hladnoće. Kad nastupi toplije vrijeme i snijeg se počne otapati te gljive će brzo izmigoljiti van.

KLOBUK: 3-10 cm širok, u mladosti sveden, zatim otvoren i na kraju u sredini udubljen, valovitih rubova, mesnat, gladak, boju ima vrlo promjenjivu; mladi primjerci mogu biti potpuno bijeli, osobito ako su prekriveni otpalim lišćem; zatim postanu svijetlosivi, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova.

LISTIĆI: srednje gusti, debeli, najprije bijeli zatim sivkasti, lagano se spuštaju niz stručak, a međusobno su povezani žilastim naborima; oštrica je uvijek svjetlija.

STRUČAK: 3-8 cm visok, mesnat, pun, ravan ili svinut, najprije bijel a kasnije sivkast, naročito pri dnu, prema gore je kao prekriven injem.

MESO: debelo, mekano i vlaknasto, bijelo, ispod klobuka sivkasto, miris i okus su netipični i nedovoljno izraženi

SPORE: malo eliptične, glatke, otrusina bijela

STANIŠTE: ovu gljivu možemo zvati i prvijencem proljeća jer raste u rano proljeće kao prva zanimljiva vrsta; najviše voli silikatna tla ispod crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; prilično je rijetka

UPOTREBLJIVOST: jestiva, izvrsna

 

(literatura: Romano Božac (2007), Gljive – Morfologija, sistematika, toksigologija, Školska knjiga; Matija Josipović (2011), Priručnik za gljivare i ljubitelje prirode, Leo-Commerce; boletus.hr; gdnasice.hr; hr.wikipedia.org; dobrevijesti.info; alternativa-za-vas.com; cvijet.info )

 

Za kraj 10 gljivarskih zapovijedi koje morate znati u pol noći:

  1. Ne beri i ne jedi gljive koje sasvim sigurno ne poznaješ.
  2. Ne nosi gljive u zatvorenim torbama, naprtnjačama, kantama, PVC vrećicama i slično. U obzir dolaze samo pletene ili prozračne košare.
  3. Ne jedi sumnjive primjerke gljiva: premlade, prestare, promočene, sitne, smrdljive, gorke, ljute.
  4. Ne jedi gljive koje si dobio od “dobrog” samoukog poznavaoca gljiva.
  5. Ne miješaj u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.
  6. Nema ni jednog općeg pravilakojim bi otrovnu gljivu razlučili od jestive. Nisu jestive sve gljive koje rastu na panju, niti sve one koje jedu razne životinje, niti sve one koje ne mijenjaju boju mesa. Beri samo ono što dobro poznaješ.
  7. Jela od gljiva pripremi odmah nakon branja, eventualno drugi dan ili gljive odmah očisti pa ih konzerviraj. Ne podgrijavaj jela od gljiva i ne drži gljive sirove ili pripremljene u hladnjaku. Ne jedi gljive u velikim količinama, jer su većinom teško probavljive.
  8. Svaku gljivu koju ubereš, još jednom kod kuće na miru pregledaj, konzultiraj stručnu literaturu i ako nisi siguran pitaj stručnjaka za gljive. Ne eksperimentiraj na sebi i svojim bližnjima s jestivošću sumnjive i nedovoljno poznate gljive.
  9. Pravi poznavalac i ljubitelj gljiva se postaje polako, ustrajnim proučavanjem literature, razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o gljivama i izložbama gljiva u organizaciji stručnih gljivarskih udruženja.
  10. Nikad ne smetni s uma da je OPREZ MAJKA MUDROSTI.

 

9 responses to Ajmo svi u šumu

  1. Pozdrav, ove godine u vinogradu je bilo je obilje samoniklog matovilca i retkozupke(maslačka) za besplatne salate , a pred zimu prošle godine nikle su gljive slične šampinjonima koje se nisam usudio jesti.

  2. Bilo ga je već za Uskrs, mislim na divlji matovilac, ne onaj posijani iz vrta, a već kroz par dana će procvjetati. Čini mi se da sam pored potoka, baš ispod vrba, vidio smrčke. Neznam nikog da je jeo te gljive, ni kako se pripremaju.

    • Samo oprezno s gljivama. Ne berite ako niste 100% sigurni. Iako je smrčke lako raspoznat. A možete ih pripremiti na razne načine. Najjednostavnije ih je lagano zdinstati na maslacu jedno 15tak minuta da osjetite esenciju smrčka. Jako jako fina gljiva

  3. Pozdrav. Ono što je pored potoka ispod vrba iz daljine izgledalo kao smrčci su nažalost obične preslice. Nema još nikakvih gljiva. Raznog drača kolko hočeš, puno vlage i vrlo toplo vrijeme, raste ko lud.

  4. Jučerašnje loše vrijeme koje onemogućuje radove u vinogradu iskoristio sam za traženje gljiva, prvenstveno smrčaka. U kojem mjesecu se pojavljuju, da ne tražim uzalud. Nema ni vrganja.

    • MIslim da su smrčci prošli. Za vrganje se zemlja mora malo jače zagrijat. Ja ih nisam nalazio prije lipnja. Ali pratite web stranice gljivarskih društava kao npr. gdnasice.hr gdje možete naći detalje o prvim “ulovima”

  5. Mogu li oni pomoći protiv gihta? Počinju se sve više koristiti prirodni lijekovi pa me zanima: Jedan od ukućana boluje od gihta pa sad tražim što više informacija o prevenciji gihta

Komentiraj