Na red je došao i treći pošip. U zadnjem pijuckanju prije dva mjeseca ostavio je dojam fantastično užitnog vina koje se gušta „na samo“. Baš da vidim hoće li skinuti trenutno vodećeg Krajančića s trona.

Natačem krasnu srednje gustu, tamnožutu tekućinu intenzivne boje 24 karatnog zlata. Briljantnog je sjaja, bistra i bez kristala, a pri vrtnji boja povuče na jantar.

Prvi hlapljivi nos mekano dotakne zreli mango i ton suhe marelice. Kreću razni citrusi, kora od limete i naribana kora limuna uz miješane tropske note. Sekundiraju ogrozd, dunja koja prelazi u miješani kompot s jabukom, zrela breskva uz tračak prezrele „udarene“ breskve. Pozadina je blago začinski pikantna s dominantnim klinčićem. Dubokim zaronom nos izvlači zreli ananas.

Usta slasno popunjava fantastično skladno srednje puno do puno tijelo fine, skoro mesnate teksture. Pošipasti gorkasti završetak na sredini jezika je na mjestu. U trbuhu lagano grije, ali ne i u grlu. Hm, jel ja to osjećam tanine?? Continue Reading…

19. – 21.04.  Kinookus – međunarodni gastro film festival, Zagreb, KIC

U trodnevnom druženju s idejnim tvorcima i organizatorima prvog međunarodnog gastro film festivala u Hrvatskoj imat ćete priliku pogledati četiri filma koji kroz problematiku prehrane, odnosa prema okolišu i očuvanja lokalnih običaja pripovijedaju priču o ‘običnom’ čovjeku i neprestanim izazovima koje pred njega stavlja naše ‘vrijeme ispalo iz zgloba’.

Continue Reading…

Vinar, kipar, pjesnik. Na hrvatskoj vinskoj sceni postoji samo jedan takav. Zove se Luka Krajančić i dolazi s Korčule. Taj zanesenjak koji je svojom vinarskom virtuoznošću započeo renesansu korčulanskog pošipa vuče tradiciju obiteljskog zanata još iz srednjeg vijeka. Vinar je to kojemu je more najveća inspiracija, a proizvodi koji dolaze iz njegovog podruma svrstavaju pošip u sami vrh hrvatskih vinskih potencijala. Iako sam i ja kao i majstor Luka pobornik teze da se vina ne slažu uz jela nego uz dobro društvo, učinio sam iznimku i iskoristio ovaj nektar uz prve korčulanske šparoge.

Prekrasna bistra, briljantna, intenzivna zlatnožuta tekućina ispunjava donji dom čaše. Naziru se sitni mjehurići koji daju naznaku da se radi o živahnom vinu.

U nosu je spektakl. Već na prvi dodir osjeti se fantastična herbalna komplesknost, puno žutog cvijeća, lipin cvijet, bazga, plavi zumbul. Otvara se zrela banana, dinja, prvo kompot a zatim zreli ananas. Pojavljuje se klinčić, nota suhe smokve, a u pozadini nazirem i grejp. Vrlo kompleksan miris. Continue Reading…

Nedjelja, 8:00 sharp, mirišljavo sunčano jutro drugog tjedna mjeseca travnja. Jes! Ako ikako zamišljam idealan dan, onda je ovakav! Trpam u ruksak već uhodanim rasporedom neophode drangulije, vadim gojze, uzimam štapove iz podruma i juriš! Za cca 15 min Ivanhoemobil je sparkiran na asvaltiranom parkiralištu pred Bikčevićevom stazom gdje nekim čudom uvijek ulovim zadnje mjesto. Namještam idealnu duljinu teleskopskih ščapi, guram slušalice u uši i defragmentiranje počinje.

Continue Reading…

U staroj korčulanskoj ladanjskoj palači na obroncima čarskog polja smjestila se vinarija Šain-Marelić. Pogled koji se pruža s kamene terase vrlo upečatljivo dočarava stil života nekadašnje korčulanske aristokracije. S terase se direktno ulazi u vinski podrum (izuzetno praktično) u kojem sam imao priliku kušati nekoliko “varijanti” i berbi njihovog pošipa. Najbolje mi je leg’o Sv. Ivan selekcija iz 2008. godine kojeg je proizvedeno svega 5000 litara dobivenih od grozdova s odabranih položaja čarskog polja.

Vino je bistro, prozirno, zlatnožute boje srednjeg intenziteta. Primjetni su sitni mjehurići ugljičnog dioksida na površini, ali dovoljno mali da kasnije ne peckaju po jeziku. Nema tragova kristala.

U nosu se u početku osjete herbalne note iz kojih iskače kamilica i malo pokošene trave. Otvara se med od bagrema koji dominira, prati ga klinčić i zreli ananas u pozadini. Continue Reading…

cara-2  smokvica-2

Pošip je prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Zaštićeno je 1967. godine i proglašeno čuvenim, odnosno vrhunskim.

Za sortu pošip pročulo se u drugoj polovici 19. stoljeća. Jedan zemljoradnik iz Smokvice, sjekući šumu, pronašao je samoniklu lozu koja ga je zainteresirala radi svog neuobičajenog okusa i arome. Posadio ju je u vinograd izmiješanu s ostalim sortama i redovito presađivao mladice. Continue Reading…

Kada je jednom prilikom predamnom osvanulo hladno predjelo u obliku prezvuršta, domaće salame i sličnih suhomesnatih čuda (gospodara Svemira kodnog imena Špiček), na trenutak me zbunio domaćinov (nije Špičekov) odabir vina. Na stolu se pojavila Šipunova žlahtina. Hmmm… Nakon početne skepse u kombinatoriku, znajući da Šipunova žlahtina kicks ass, masnih prstiju zavrtio sam, ponjušio i probao tu naoko neobičnu kombinaciju… Mljac! Vino je savršeno sjelo. Dapače, prezvuršt kao da je pojačao i našiljio okus žlahtine. Kako je “očekivanje” moćan stohastički termin, ostao sam objektivan koliko je bilo moguće. Iz istog razloga odlučio sam ponoviti eksperiment.

Žlahtina (žlajtina) je autohtona vinska sorta bijeloga grožđa vinodolskog i krčkog vinogorja. Veliki grozdovi s jednoliko razvijenim bobicama ugodnog su okusa pa se koristi i za jelo. Ipak valja naglasiti da je dobar glas žlahtina stekla ne kao voće u kućnoj upotrebi, već kakvoćom vina koje je najčešće slamnatožute do zlatnožute boje, suho, karakteristične sortne arome i skladna (harmonična) okusa, a zbog ugodne toj sorti svojstvene arome ljupko je i pitko. Takva degustativna svojstva vina žlahtine iskazuju se posebno u prvoj i drugoj godini, a to znači da se ne preporuča njihovo duže čuvanje. Continue Reading…

Malbec je sorta crnog grožđa koja je u Argentinu dovedena iz Francuske u drugoj polovici 19. stoljeća gdje se proširila i dobila status nacionalne sorte. U Francuskoj je danas manje zastupljena zbog svoje osjetljivosti prvenstveno na mraz koji je u francuskoj pokrajini Bordeaux 1956. g. uništio 75% usjeva i natjerao vinogradare da počnu saditi druge sorte.

Regija Mendoza vodeća je argentinska regija po proizvodnji malbeca od kojega se dobiva vino duboke crvene boje intenzivnog voćnog okusa i baršunaste teksture.

Vino je vrlo ugodne rubin crvene boje srednjeg intenziteta. Prozirno je, jasno, srednje gusto, bez sedimenta.

U nosu se pokazuju mekane, zrele crvene bobice, zatim prezrela malina koja polako prelazi u maline u svim oblicima. U pozadini se javlja začinska nota cimeta. Vino je osjetno toplo na nosu. Continue Reading…

Otkad je Gradeca i Kaptola postoji rivalstvo ove dvije zagrebačke roštilj-intitucije i njihovih vjernih sljedbenika. Da li uopće potrpati ovakva dva osebujna stila pečene mesine u istu rečenicu? Pa i ne.

Stari kotač

Starija privatna kuća u starom dijelu Prečkog, preuređena u poluimprovizirani lokal s terasom u dvorištu pod brajdom lokalnog tuduma, ispušta miris dobrog roštilja u radijusu od par stotina metara. Pristojno i ljubazno osoblje prilično je efikasno. Nikad nećete predugo čekati porciju.

Ponuda se sastoji od ćevapa, pljeskavice, pljeskavice punjene sirom, ramsteka “ala Stari kotač”, bifteka, kotleta i ražnjića, ali nema piletine. Nemljeveno meso je mekano, sočno, napacano i nije jako začinjeno. Mljeveno meso je izvrsno, pogotovo ćevapi. Punjena pljeskavica je za svaku preporuku, a meni su glavni detalj mekani, nježni, ljupki ražnjići koje, kao i ćevape, možete dobiti i na komad. Uz obavezni luk na tanjuru, kao prilog se nudi pommes frites, a zimi obavezno probajte sirovo kiselo rezano zelje. Pije se uglavnom pivo od nekoliko tipičnih proizvođača i košta cca 15 kn što smatram pretjeranim, a ponuda vina je zanemariva. Parking je nedavno riješen prostorom u vlastitom dvorištu iza kuće tako da nemate brige. WC je grozan i ja ga izbjegavam. Continue Reading…

Polako postajem veliki ljubitelj crnog pinota. Veli frend da to dolazi s godinama. Očigledno su tridesete predodređene za neke stvari.

Vino je granat crvene boje srednjeg intenziteta prema zagasitoj. Bistro je i prozirno bez sedimenta. Suze na stijenki čaše upućuju na viši alkohol.

U nosu prvo pokazuje malo dima, jaku sočnu borovnicu i dosta maline. Za njima se otvara pekmez od miješanih crno-crvenih bobica sa notom cikle u pozadini. Osjeti se trag vanilije i nijansa klinčića. Alkohol, koji malo strši na nosu, nastavlja se nazirati u ustima i nježno grijati u grlu. Aromatski profil se pretočio u usta ali ne živahno kao u nosu. Okus drva smanjuje doživljaj. Osjeća se sortnost, ali kombinacija drvo-dim malo odskače što se nastavlja i u afteru. Vino je srednjeg tijela konzistente strukture. Od negdje mi se u afteru pojavila granny smith jabuka što me malo zbunilo. Continue Reading…

Barbera je druga sorta po rasprostranjenosti u Italiji. Najpoznatiji položaj je upravo Barbera d’Asti u regiji Piemont. Daje dobre prinose i poznata je po dubokoj, tamnoj boji, niskim taninima i visokoj razini kiselina. Ova je barbera iz vinograda Villa Lisa sa trsova starih 50 godina.

Vino je tamno, poluprozirno, intenzivne, tople, gotovo “ukusne” boje soka od cikle.

Na nosu se u prvom planu intenzivno osjeća borovnica i prezrela kupina. Sekundira domaći (bakin) kompot od višnje, a nazirem i kožu. I to je nekako to. Alkohol me nježno škaklja po nosu.

U ustima je voćno, blago zadimljeno, srednjeg tijela, djelomično toplo. Na moment osjećam vinobran kako mi isparava kroz nos. Vino je relativno skladno, srednje svježine i siromašnih tanina koji se jedva naziru. Vrlo lako klizi po ustima i još lakše klizne niz grlo. Ali ne tjera me na još jednu čašu. Continue Reading…

New hardware found! Schott Zwiesel Bordeaux serije Ivento. 235/91mm, 633cl. Najprodavanija ugostiteljska čaša više klase u Europi u 2010. Kristal. Titan umjesto olova (Tritan*). Proizvođač deklarira otpornost na lom s izrazito visokim stupnjem savitljivosti. Lomljivost je smanjena 30 posto. „Dishwasher safe“. Garantirani sjaj i nakon 1000 pranja. I to sve za cca 20 kn/kom! Dovoljno razloga za probu.

Čaša uistinu djeluje daleko otpornije od 10-tak puta skupljeg Riedela, i jeftinijih „level-under“ Spiegelau i Nachtmanna, a u cjenovnom je razredu IKEE. Tijelo oblika izduljenog tulipana trebalo bi pokriti grupaciju teških crnjaka punijeg tijela (M, CS, CF…).  Promjer otvora je za nijansu preuzak za teška vina, tijelo je više za shiraz/syrah, ali neću cjepidlačiti.

Testni software je provjereni Iuris Merlot ’06. Boja se dobro razaznaje i pri dnevnom i pri sobnom svjetlu. Čaša je relativno lagana, 182 g. U ruci je vrlo pokretljiva. Težište je dobro pogođeno i čaša se ponaša balansirano pri „ručnom dekantiranju“. Da je stalak centimetar duži bilo bi idealno. Kristal daje dijamantni sjaj i prozirnost je vrlo dobra. Nema značajnijeg loma svjetlosti na „trbuhu“. Continue Reading…