Kada je jednom prilikom predamnom osvanulo hladno predjelo u obliku prezvuršta, domaće salame i sličnih suhomesnatih čuda (gospodara Svemira kodnog imena Špiček), na trenutak me zbunio domaćinov (nije Špičekov) odabir vina. Na stolu se pojavila Šipunova žlahtina. Hmmm… Nakon početne skepse u kombinatoriku, znajući da Šipunova žlahtina kicks ass, masnih prstiju zavrtio sam, ponjušio i probao tu naoko neobičnu kombinaciju… Mljac! Vino je savršeno sjelo. Dapače, prezvuršt kao da je pojačao i našiljio okus žlahtine. Kako je “očekivanje” moćan stohastički termin, ostao sam objektivan koliko je bilo moguće. Iz istog razloga odlučio sam ponoviti eksperiment.
Žlahtina (žlajtina) je autohtona vinska sorta bijeloga grožđa vinodolskog i krčkog vinogorja. Veliki grozdovi s jednoliko razvijenim bobicama ugodnog su okusa pa se koristi i za jelo. Ipak valja naglasiti da je dobar glas žlahtina stekla ne kao voće u kućnoj upotrebi, već kakvoćom vina koje je najčešće slamnatožute do zlatnožute boje, suho, karakteristične sortne arome i skladna (harmonična) okusa, a zbog ugodne toj sorti svojstvene arome ljupko je i pitko. Takva degustativna svojstva vina žlahtine iskazuju se posebno u prvoj i drugoj godini, a to znači da se ne preporuča njihovo duže čuvanje. Continue Reading…
