Popodnevna ljetna žega baš i nije adekvatno vrijeme u klimatološkom smislu za otvaranje butelje ojačeg crnjaka. Pogotovo nakon što su mi iskopali povišeni zli kolesterol u krvi. Ali kako se u narodima i narodnostima kaže – „No pain, no gain!“
Moram priznati da sam na degustaciji ovo vino doslovno preletio. Buka, strka i gomila ljudi nisu najravniji poligon za potegnut aparaturom do crvenog na „tunceleru“. Ali zato je tu popodnevna žega…
Gusto i neprozirno već poodmakle srednje intenzivne rubinske boje poprilično autoritativno legne u čašu. Već nakon nekoliko okreta nos registrira izdašan alkohol. Srećom što je sobna temperatura daleko iznad „sobne“ pa fizika beskompromisno odradi svoje. Alkohol brzinski hlapi otvarajući aromu sočnog hrušta (trešnje) i svježinu raznih svježih crvenih bobica s izraženom borovnicom u pozadini. Sasvim ugodan, fin i čist voćan nos. Nepce pojačava dojam za barem pola oktave. Continue Reading…
