Festival je došao i prošao. Ovaj put protutnjao. Glasno i bučno. Kao diližansa prerijom ostavljajući kilometarski oblak prašine za sobom.
Obzirom na prošlogodišnji pun pogodak odabirom prostora i izlagača, očekivanja su bila velika. Ta prokleta očekivanja. A davno sam rekao da tim matematičkim terminom treba oprezno rukovat.
Da li je izlagača bilo manje nego pošle godine, ne znam. Nisam brojao. Ali evidentno ih je nedostajalo mnogo. Pogotovo istarskih vinara. Raspored po Gliptoteci također je bio drugačiji pa je i to dodatno stvaralo dojam da se festival “smanjio”. Ali ostalo je nepromijenjeno nešto što je meni osobno važnije od pustog brojanja stolova i natpisa na njima – odlična organizacija i još bolja atmosfera.
Zadah sveopće krize evidentan je ali i termini (ponovo) nespretno posloženih glavnih enogastro događaja u Hrvatskoj. Ako i zanemarimo visoke financijske izdatke, vinarima je logistički gotovo nemoguće svaki vikend izlagati na festivalu. I to cijeli mjesec. Čak i energetski neodrživo.
Ovogodišnji Zagreb Wine Gourmet Weekend bio je dobrano pojačan preddogađanjima. Jedan od svakako važnijih bio je povlačenje Vladimira Borošića, karizmatičnog vinskog trgovca i osnivača vinoteke Bornstein smještene u izuzetnom interijeru kurije kanoničkog dvora na zagrebačkom Kaptolu 19, iz vinskog biznisa. Posao je preuzeo njihov dugogodišnji prijatelj Ivan Srpek, uvoznik i distributer vina, s namjerom nastavljanja posla pod istim imenom i prije svega održavanja tradicije kultne vinoteke.
Nekoliko dana kasnije, u winebar-u Basement u organizaciji Aleksandra Noršića, vinskog znalca i konzultanta, imao sam priliku kušati zanimljive vinske raritete:
1. Meneghetti pjenušac ’09 (rehoboam)
2. Šember Bijeli pinot ’02
3. Duboković N11 rose ’11
4. Miloš Plavac ’94
5. Pribidrag Crljenak ’11
6. Radović Dingač ’11
7. Philip Vina French Connection ’11 (cabernet sauvignon, merlot, marselan)
8. Duboković Don Petar ’03 (prošek)
Courtesy of Ivan Dimnjaković
Meneghetti-ev pjenušac je apsolutno pitak, izbalansiran i prokleto užitan, i dva jača igrača bez problema mogu isprazniti tu bocurinu od četiri i pol litre. Duboković mi je sjeo s oba uratka. Provokativan, šiljasti rose vinoznog karaktera i plemenitaški, ne preslatki, karakterni Don Petar. Radovićev Dingač potegao je u polusuhu zonu, Milošev plavac je zapanjujuć obzirom kada se rodio, dok mi je crljenak bio jednostavno pretežak i nečist. Ali nisu svi imali identičan doživljaj. Kolega Ribafish bio je toliko oduševljen crljenkom da ga je prekrstio u Ribidrag. Šemberov bijeli pinot zasluženo je otišao u mirovinu, dok sa French kupažom iz mladih vinograda Pelješca ni sam ne znam što bih. I dalje se ne mogu oteti dojmu da Pelješac nije najsretnije stanište za cabernet sauvignon i merlot.
Već slijedeću večer, u restoranu Vinodol uz backup distributera Natura vino, održana je večer sa slovensko-talijanskim vinarima iz epicentra proizvodnje narančastih vina s etiketama Zidarich, Prinčić, Grace i La Castellada. Vrlo ugodna večer proletjela je da brže ne može uz my precious Prinčićev Bianco Trebež i jake snage narančastih vinara.
Prije samog festivala u Marinovom Rougemarinu predstavljena je mobilna aplikacija CroWine, odlična baza podataka hrvatskih jela i hrvatskih vina, koja, što je ideja cijele priče, stvara najbolje kombinacije među njima. Koristan uradak u čiju je kreaciju prste i nepce duboko gurnuo sommelier Klaudio Jurčić.
I počeo je festival. Vremenska prognoza ispucala je ove zime sve negativne adute i zvanja, i dočekala su nas dva predivna proljetna dana.
Vjerojatno poduži ovozimski polutraumatični vlak u snijegu mojim nemirnim crvima najmanje je dao da borave u zatvorenom prostoru. Koncentracija je postala mutan nišan i spontano pala na atmosferu i draga mi lica.
Pohodio sam samo jedan masterclass. I to tasting francuskih vina sa Davidom Cobboldom, britanskim trgovcem vinima koji je ispekao zanat u vrhunskim specijaliziranim vinskim trgovinama u Parizu (Repaire de Bacchus i Caves de la Madeleine), a poslije predavao u vinskoj školi Académie du Vin koju je osnovao Steven Spurrier. Trenutno živi u Parizu, od 1996. ima vlastitu tvrtku Connaître et Apprécier, bavi vinskim novinarstvom, edukacijom i konzaltingom, a radi i kao predavač u sklopu vinskog MBA programa za dvije vodeće poslovne škole u Bordeauxu (BEM i INSEEC).
Kušali smo:
1. Champagne Pehu-Simonnet – Blanc de Noirs NV (100% pinot noir)
2. Lionel Osmin & Cie – Villa Grand Cap 2010 (colombard et sauvignon blanc + gros manseng)
3. Domaine de la Bégude – L’Irréductible, rosé, Vin de France 2012 (grenache + mourvèdre)
4. Château la Croix des Pins – Château La Croix des Pins, cuvée phi, Ventoux 2006 (grenache 80% + syrah et mourvèdre)
5. Château la Croix des Pins – Château La Croix des Pins, Les Dessous des Dentelles, Gigondas 2010 (grenache 65%, mourvèdre 20%, syrah 15%)
6. Domaine de la Bégude – Domaine de la Bégude, Bandol rouge 2008 (mourvèdre + grenache)
7. Domaine Gérard Neumayer, Alsace – Gewurztraminer, Les deux M 2011 (100% gewurztraminer)
8. Lionel Osmin & Cie – Estela Vintage (malbec 50%, tannat 50%)
Nepce je detektiralo daleko premlade crnjake Château La Croix des Pins, Ventoux 2006 i Estela Vintage, i elegantan Pehu-Simonnet šampanjac Blanc de Noirs NV.
Vrijeme je došlo i za konačni obilazak izlagača. Ovaj put ne želim nikoga posebno isticati, niti proizvođače delicija niti vinare, ali oko kamere zabilježilo je ugodne trenutke.
Udruga WoW-Women on wine i ove godine imala je dodijelu nagrada za vino godine prema vlastitom izboru. A zvjezdasti oskar otišao je vinariji Senjković i njihovoj već legendarnoj Spoži.
Dvorište Gliptoteke je uz štandove s “grickalicama” bilo neizostavni chill-out poligon.
Restoran Bistro Apetit obranio je naslov u izboru za najbolji restoran Hrvatske.
A ovaj detalj je usput ulovljen…
Und žlahtina kommt zuletzt…
Prije dva tjedna u restoranu Rivica u Njivicama održan je en primeur žlahtina. Savršeno tempirana kiša taman prije berbe žlahtine i dugo ljetno sunčano razdoblje učinili su da je, prema procjenama vinara, prošlogodišnja berba bila najbolja u povijesti ove autohtone sorte otoka Krka.
Globalne klimatske promjene imaju nepovoljan utjecaj na vinogradarstvo i vinarstvo uopće. Ali otok Krk spontano je profitirao od toga. Sada već osjetno zatopljenje uz duža godišnja sunčana razdoblja a još uvijek hladne noći na, s jedne strane planinama, a s druge morem opasanom Krku, dali su žlahtini ono što joj je bilo najpotrebnije. Šećer. Vina, sada već pod normalno, prelaze 11% alkohola, izgrađuju tijela i žlahtina polako prestaje biti samo ljetno osvježenje. Toplo preporučam kušanje berbe 2012 čim se pojavi na tržištu.
I to je to dragi moji. Pakirajte kofere za Makarsku. Taj spektakl se ne propušta. A Zagreb Wine Gourmet Weekendu želim još mnoge simbioze s Gliptotekom i divnim ljudima u njoj.
Živjeli!
