Piquentum Blanc ’09 & Quiche Lorraine

Nedavno sam se oduševio jednim, meni do tada nepoznatim (barem imenom), a vrlo jednostavnim jelom. Zove se Quiche Lorraine. Vidio sam nešto slično na crtićima i u starim filmovima “Laurel & Hardy” (Stanlio i Olio). Ugnjavio ja tako zlatne ruke kućne gastronomije da još jednom oplemene kuhinju svojim kulinarskim skilovima. Ja sam se dotle zabavljao jednom neobičnom malvazijom jednog neobičnog vinara.

Dimitri Brečević mladi je istarski vinar istarskih korijena. Ne bi tu bilo ništa čudno da on zapravo nije Francuz. Nakon studija enologije u Francuskoj i marljivog skupljanja dragocjenog iskustva po Burgundiji, Bordeauxu, Australiji i Novom Zelandu, čovjek je odlučio doseliti se u Istru i proizvoditi vino. Posjeduje 4,5 ha vinograda na položajima u blizini Vižinade i Motovuna koji su zasađeni 60% malvazijom, 20% teranom i 20% refoškom. 2006. godine pobrao je prvo grožđe, a danas je već etablirani hrvatski vinar. Podrum mu se nalazi u podnožju starog grada Buzeta. Ako vas put nanese tamo, obavezno svratite.

U ruci držim njegovu autorsku malvaziju imena Piquentum Blanc 9. Srednje je intenzivne boje suhog sijena sa zelenkastim odsjajem i puno sitnih mjehurića koji brzo nestaju. Njuš, njuš… hm… malvazija?!? A gdje je banana, taj poznati miris za kojeg svi mislimo da je aromatsko obilježje malvazije??? Hm… Ni traga tome… Vrlo svjež nos. Alkoholan. Njuš, njuš… Kvasac za tijesto, pa nježan miris bjelanjka. Otvaraju se svježe lisičarke ili neke slične pitome, aromatične gljive i malo vlažnog šumskog lišća. Sveprisutna je i nota začina kojega ne mogu definirati i ugodna pozadinska aroma fermentiranog žutog, mekanog voća. Vrlo slojevito. Izuzetno! Nisam to uopće očekivao.

U ustima fantastično skladno i pitko. Mekano. Uh kako zove na još! Mineralnost je taman u dozi koja meni odgovara. Slasno i glatko. Dominira blaga aroma tvrde, jesenske kruške. Proizvodi slinu u ustima kao kada ju jedete. Mala doza neprovrelog šećera uz lagane citrusne arome s notom gorčine zaokružuju ovu neuobičajenu malvaziju.

suho, 12,6% alc.

cijena: 55 kn

Pros: fantastično skladno i pitko vino, kompleksno, vanserijska malvazija

Cons: prebrzo smo ju popili, a nismo imali još jednu

Conclusion: imam dojam da je ovo pravi izvorni miris i okus malvazije

Vratimo se mi francuskoj kuhinji. Quiche je naziv za slanu pitu s nadjevom od jaja i vrhnja. Quiche Lorraine u svom nadjevu sadrži još i sjeckanu slaninu i kockice sira ementalera, koji nije dio tradicionalnog recepta, ali se vrlo često dodaje u ovo fino jelo. Ako u smjesu dodate i crveni luk, dobit ćete Quiche Alsacienne (tako bar kažu).

Sastojci za tijesto:

• 200 g brašna
• 100 g maslaca
• 1/2 žličice soli
• 1 jaje
• 2 žlice kiselog vrhnja

Za nadjev:

• 150 g slanine
• 250 g ementalera (može i manje, a može i neki drugi sir ko ne voli slatkasti okus em.)
• 4 jaja
• 120 g kiselog vrhnja
• 1 žličica slatke mljevene paprike
• 1 žlica sjeckanog peršina
• muškatni oraščić
• sol i papar

U zdjelu stavimo brašno i sol pa promiješamo sastojke. Zatim prstima umiješamo komadiće maslaca u brašno dok ne dobije izgled krušnih mrvica. Sa strane lagano istučemo jaje i dodamo ga u smjesu, dodamo kiselo vrhnje te sve zajedno izradimo rukom. Tijesto oblikujemo u kuglu, umotamo u prozirnu foliju i ostavimo u hladnjaku da se “odmori” 30 minuta.

Slaninu narežemo na sitnije komade, a sir na malo veće kockice. U zdjeli zamutimo jaja i kiselo vrhnje i dobro izmiješamo. Zatim umiješamo narezanu slaninu, kockice sira, mljevenu crvenu papriku, sol, papar i sjeckani peršin.

Nakon što se tijesto “odmorilo”, na pobrašnjenoj dasci razvaljamo ga tako da bude nešto veće od veličine posude za pečenje.

Tijesto namotamo na valjak, prebacimo ga preko posude i oblikujemo po njoj. Višak tijesta odrežemo.

Prelijemo tijesto pripremljenim nadjevom i stavimo u pećnicu zagrijanu na 200°C. Peče se 30 do 40 minuta.

Voilà!

Mljac, gric, žvak…

Kakvo je sljubljivanje Dimitrijeve malvazije s Quichem? Iskreno, nemam pojma. Slistili smo vino prije jela.