Danijel Kraljević kodnog imena Cuj ima dvije velike ljubavi. Vino i ulje. Po struci enolog, multitalentirani je perfekcionist kojemu je pitanje Zašto je nešto takvo osnovni životni zamašnjak. Ime CUJ bio je nadimak njegovog djeda koji je po dijalektu uvijek govorio: CUJ, Cuj da ti rečem (čuj, da ti kažem).
Sadašnja proizvodnja vina u novoizgrađenom podrumu u Farnažinama u okolici Umaga kreće se oko 35.000 boca, dok mu je cilj dostići 50.000, količinu koju još uvijek može proizvesti radeći sam. Položaji vinograda nalaze se na tri zemlje – bijeloj, crvenoj i crnoj, a sortiment se sastoji od malvazije, terana, muškata (momjanskog) i nešto malo chardonnaya i merlota. Malvazija je, konkretno, posađena na sva tri položaja, odvojeno se vinificira i kasnije kupažira u jednu.
Filozofija i podruma i uljare je jasna – ništa se ne prepušta slučaju. Iako se vinarstvom Kraljevići bave već generacijama, proizvodnju ulja započeo je prije šest godina sagradivši uljaru laboratorijskog tipa. Princip rada (isključivo na hladno) sastoji se od dvije faze – nema centrifuge (separatora) koji odvaja ulje od vode, što malo otežava preradu, i uljara radi sve preko invertera (računala) – može se utjecati na svaku fazu proizvodnje ulja što je važno kod sorti maslina koje imaju prejaku gorčinu i pikantnost. Drugačijim mljevenjem tih maslina, drugačijim receptom, gorčina i pikantnost mogu se ublažiti i time težiti prema harmoničnosti ulja. I obrnuto. Ako je dio maslina “umoran” ili prezrel, može se utjecati na podizanje gorčine i pikantnosti. Prednost proizvodnje bez separatora upravo je u tome što se ulje dodatno ne zagrijava i ne koristi se voda u procesu prerade što je bitno jer voda iz ulja ispire polifenole (prirodni antioksidansi koji štite ulje, a nakon konzumacije ulja u organizmu vežu se sa slobodnim radikalima). U vlastitim maslinicima uzgaja sorte bužu, bjelicu i črnu – autohtonu sortu s maslinama starim preko sto godina, sortu najbogatiju sterolima koji snižavaju kolesterol.
U Cujevoj uljari i mnogi poznati istarski uljari prerađuju svoje masline (Belić, Ipša), a 2012. godine, od 43 hrvatska ulja koja su ušla u vodič Flos Olei, upravo 9 ih je prerađeno u uljari Cuj.
Iz kamenog podruma iskopanog u zemlji izašao sam pod dojmom terana…
Gusto, jedva prozirno, rubin crveno provokativno ulji pa čak i boji čašu. Na nosu u prvom momentu pospano, ali ne predugo. Mekana gromada esencije terana polako se uspravlja elegancijom kamenog diva iz prvog nastavka Hellboy-a. Čist i jasan nos dominantne začinske podloge prošaran je floralno-herbalnim doživljajem suhih latica ruže. Senzacije blagog “mekanog” papra propuštaju karakter crvenog sočnog bobičastog voća potežući sve do domaće štrudle od višanja. Svakako ugodan i pitom nos.
Mekoća oštrih teranskih rubova, smirene ukroćene svježine i posložene strukture, fokusirano počasti nepce meditativnom koncentracijom. Pijuckam ja to tako cijelu večer loveći misli. I jedna se svakim novim gutljajem ponavlja. Mekoća. “Krvava” mliječna mekoća neuobičajeno nježne teksture terana dobre forme i žilavog tijela. Iako je poprilično alkoholno i ekstraktno, nije “nabrijano”. Komponente su dobro “sjele” međusobno održavajući ravnotežu otvarajući prostor sočnosti prezrelih višanja i blagoj trpkosti borovice. Voćno nepce sporo nestaje vukući se u izrazito herbalan after. Nepokošeno živahan i zelen. Putrast i trajan.
suho, 13,8% alc.
cijena: 60 kn u podrumu
Pros: value for money = excellent, value for soul = more excellent
Cons: ništa bitno
Conclusion: topla bizonska krv
