Zlatno žuta boja bistre tekućine presijava svjetlost s prozora u dubinu jantara. Nos se pali kao lampica! Kreativne asocijacije „slatkoće“ i „živahne mekoće” polako popunjavaju prostor pomno odabrane čaše. Ou jes! Rizling we’re talking about! Autosugestija je nemilosrdna. Mozak automatski kreira i poveznicu s petrolejem iako ga nema ni u tragovima koliko god da napinjem nosnu mehanizaciju… Ali tu je staloženost, smirenost, elegancija… I evidentan budući podulji penzionerski staž. U temelju med medeni, a na površini blagi alkoholi. Mladi, mladi, mladi rizling. Zaigrano dijete moćnih gena.
Nepce je…hmm… popunjeno okusima, meko i „zaobljeno“, u najprizemnijem obliku poluslikovitog izričaja. Konačno sam vizualizirao taj vrlo popularan dojam u opisivanju vina. Ali ko će se sad baviti analitikom… Bezobrazno mi je drugačiji od drugih hrvatskih rizlinga koje sam do sada kušao. Jednostavno je kompletan. S velikom akumulacijom buduće, vrlo uskore harmoničnosti i penetracijskom potencijom neometane postojanosti. Ideš!?!! Što sve mozak neće izgenerirati! Dobro vino. Što reći. Continue Reading…
