Kada sam zadnji put potegnuo za kojim biserom iz erdutskog distrikta? Pa valjda negdje u počecima nastanka ovog piskaranja o svemu i svačemu.
Boja granat crvena s „ciglastim“ rubovima, vidljivog umirovljenog statusa. Nota etera probija led puštajući horde sirupaste aromatike zrelog crvenog bobičastog voća. Fin, ugodan, intenzivan, „gust“ i „slatkast“ miris, čiji intenzitet linearno opada s dekantiranjem u čaši. Ali ipak, zaokružen miris – ravnoteža mekanih crvenih bobica u izdanju prezrelih jagoda, zelenog divljeg herbarija, blagih nota crnih začina i „touch“ zrna pržene kave u pozadini.
Okusni pupoljci svibanjski alarmiraju lagani pad. Zadnji vlak za popiti ovo sasvim korektno, ukusno, ne prezahtjevno i gastronomski zahvalno vino. Blage nijanse šipka, crnog ribizla i borovnice… Da je kiselina „za ćevap“ jača, okarakterizirao bih ga užitnim. Više od toga niti ne ide. Ali da se razumijemo, razgovaramo o vinu cjenovnog ranga od pet eura. I to pet eura na hrvatskom tržištu.
suho, 12,5% alc.
cijena: 40 kn
Pros: mislim da sam sve napisao u tekstu…
Cons: osjetni pad aromatike i okusa
Conclusion: vino jednostavne „street fashion“ elegancije, dobro ukomponiranih strukturnih i aromatskih elemenata, i jednostavno pitko. Kupiti i popiti. Samo ili uz hranu. Svejedno je.
