U početku bijaše riječ. A u ovom slučaju rečenica… „Vino je roze boje!“, reče ona pobjedonosno s iskrom u oku podno naherene fino počupane obrve. „Ma ajde…“
Nakon nepobitne dijagnostike koloriteta gore spomenutog vina studiozno krenusmo upogonjeni aoristom raščlaniti što se raščlaniti dade u ovih bajnih blaga istarskih. Nu.
Miris nije toliko čist koliko je intenzivan i trajan. Nos je pun, prepun, što mirisa što „isijavanja“ terana. U početku cvjetan i travnato zelen, pun koprive i šumske jagode, otvara temeljac osušenog tropskog i bobičastog voća. Novom vrtnjom čaše sve počinje ispočetka. Živahno. Ali uz svu živahnost miris djeluje kompaktno i zrelo.
Nepce otkriva vrlo fokusiranu toplinu i svježinu. Alkohol i kiselna u krasnoj su ravnoteži, zapravo više simbiozi jer su u idealnom osvježavajućem omjeru u kojem bi i najmanje posustajanje jedne strane izbacilo sustav iz balansa. Kao da si međusobno pomažu izvući najbolje iz ove priče. Teran je nemilosrdan. Njegova 90-postotna dominacija živahno i energično pršti iz čaše dopuštajući staloženom cabernet sauvignonu da zaokruži priču svojom notom slatkoće.
Okus je tu sekundaran i dozirano neutralan, taman toliko da prepusti podij osvježavajućem balansu strukture. Sve je na svom mjestu.
Vino izaziva slast. Doslovno. Potiče stvaranje sline u ustima i živčanih impulsa u glavi koji naređuju ruci da natoči još. I još. I još…
suho, 12% alc.
cijena: 50 kn u podrumu
Pros: bez obzira što ovo vino svrstavam u “hard” kategoriju, ono je slasno, užitno i osvježavajuće; plus za dizajn etikete
Cons: ništa bitno
Conclusion: kao da ste neukroćenog, bezobraznog, poludivljeg učenika Terana naučili da graciozno svira violinu. I to iz obitelji Guarneri
