Buhač Merlot ’11 vrhunsko

Nisam uopće planirao pisati o ovom vinu, budući da je u mojoj kući već odavno dobilo status „kućnog“. Da me krivo ne shvatite, ne poznajem te ljude. Sreo sam Buhača dvaput po festivalima i razmijenili smo ukupno dveipol rečenice. I to uvijek iste: „Dobro ti vino“… „Hvala“.

Ponavlja se priča od prije dvije godine. Na policama dućana možete pronaći i vrhunski i kvalitetni Buhačev merlot iste berbe. Zašto je to tako vjerojatno samo Zavod zna. A možda i ne zna. No pustimo sad to…

Krenut ću unazad.

Vino oduševljava svojom jednostavnošću prožetom čistoćom i mirisa i okusa. Retro doživljaj stvara ugodu opuštajući mišiće lica. Nema tu ne znam kakve kompleksnosti i dubine fiksacija koje bi vas dovele do granice sa stanjem nirvane. Aftertaste jednostavno stvara više nego ugodno stanje nepca koje traje minutama, a sasvim dovoljna doza ukusne kiseline pojačava lučenje sline jasno definirajući pojam užitnosti. Ako uzmemo u obzir nekoliko faktora od kojih je prvi svakako cijena/kvaliteta (apsolutni vlastiti subjektivni doživljaj kvalitete i egzaktan doživljaj cijene) u odnosu na sveukupnu ponudu hrvatskih vina, pogotovo na ponudu u „nižem“ segmentu, dolazimo do raznih brutalnih činjenica. Čak i ideje koje mi počinju padati na pamet graniče sa… Ma pustimo i to. Kažu da „dođe dupe na šekret“. Prije il kasnije.

Okus je „bistar“, klase „clear and sharp“. Opisni pridjev „sharp“ mozak automatski izbacuje opisujući dvije karakteristike – jasno definirane okuse i kratki dodir amplitude kiseline koja se vremenom samo nijansu „stiša“. Miris je također „bistar“, odnosno čist i fin. Arome koje po „definiciji“ karakteriziraju sortu prepoznatljive su već nakon desetak minuta zaokružujući doživljaj harmonije.

Vino kao da gura samo sebe u višu kastu. Koliko god se tu radi o baznom uratku medijski nepotrebno trivijalizirane sorte, kojeg treba popiti do slijedeće berbe, ovo vino izlazi iz gabarita predviđene svrsishodnosti i mojeg opisa. Škaklja maštu pobuđujući znatiželju kategorije „što bi bilo kad bi bilo“ da se slučajno nađe na nekom od prestižnih svjetskih blind tastinga.

suho, 14% alc.

cijena: 46 kn

Pros: i dalje nedodirljivi “value for money” hrvatskih crnjaka; dizajn etikete

Cons: čepovi sucks! Nikako da ih pomaknu u barem nijansu kvalitetniju klasu; I kvalitetni i vrhunski merlot berbe ’09 koštali su 40 kn u maloprodaji. Vrhunski merlot ’11 evoluirao je u 46 kn, dok je kvalitetni ostao na 40

Conclusion: vino koje ne potiče filozofsku raspravu o postanku bitka ali provocira razmišljanje i kojekakve ideje zatičući kušaoca u vlastitom zaticanje sebe u filozofskoj raspravi. Zlatni rez hrvatskog “best buy” segmenta