Devetka je vani. „Kratka devetka“. Za razliku od prethodne berbe ’07 (loši klimatski uvjeti 2008. godine uzrok su preskakanja jedne berbe u ovom top segmentu) koja je bila upakirana u bocu Bordeaux golia, novu berbu stilski odlikuje boca tipa Bordolese riserva.
Na prvi pogled nije mi se svidio prijelaz na novu bocu. Boškinac crne etikete utisnuo mi je respekt pojavnošću ambalaže i dizajnerskom osviještenošću. Svakako, bez do sada uvijek impresivnog sadržaja, sve bi to bilo uzalud… Kada gledam boce jednu pored druge, još pod doživljajem kušanja, mislim da je ovo bio ipak pun pogodak. Novi model dočarava sadržaj u apsolutnom smislu riječi.
Gusto i vizualno mesnato pri točenju, neprozirno je i zamućeno ljubičastog odsjaja srednjeg do jakog intenziteta. Vino je živo. Doslovno osjećam vibraciju života u toj tamnoj primamljivoj tekućini.
Ekstrakt vrišti iz čaše! Bordeaux Grand Crue kristalka jednostavno je premala. Prvi nos bi lako mogao postati zadnji nestručnim uranjanjem istoga u istu. „Gust“ i dubok miris s naznakama voćne kompleksnosti još uvijek je neslojevit jer su „slojevi“ doslovno poljepljeni koncentratom ekstrakta. Nešto sam se zamislio i odmaknuo dvadesetak centimetara od čaše. Kroz koju minutu miris me je probudio iz filma. Doslovno pljusnuo. Kao gusti dim iz Aladinove svjetiljke. Esencije mirisa toliko gospodare prostorom da se i evidentan visoki alkohol jedva probija kroz taj zbijeni oblak aroma.
Crno bobičasto voće isprepliće se mliječnom čokoladom, ugodnim notama ljubičice i maline i dominantnom začinskom pratnjom crnog papra. Otvara se grm mesnatog aromatičnog bilja nakon kiše dok tračak vanilije tek plašljivo brani drvene komponente.
Miris je snažan, nabijen, vrlo koncentriran. Vino se u nosu još nije „izbistrilo“ zbog čega džemasta „gustoća“ stvara privid aromatske nečistoće. Količina i oštrina kontura aromatskih objekata još nije potpuno jasno definirana u ovom razvojnom stadiju vina, što se moglo i očekivati.
Po suzama na stijenci čaše „odšacao“ bi pozamašnih 15% alkohola. Pogled na bocu otkriva ipak malo više – 15,5%. Vino se kao ljubičasti indigo preslikava iz nosa na nepce. Masivno ožeže i poruši sve pred sobom. Po tijelu i ekstraktu u klasi je dingača i hvarskih plavaca brutalaca iako svojom mesnatošću i vrlo izraženom voćnom kiselinom otvara široki spektar gastronomske „upotrebljivosti“.
Tanini su u skladu s razvojnim stadijem vina. Poprilično snažno stežu ako se potegne i progrglja poveći gutljaj. Sitne su granulacije koja ostaje na nepcu i jeziku, i u retro fazi odvlače pozornost.
Berba ’09 još nije (niti blizu) u svojoj okusnoj i aromatskoj amplitudi iako je spremna za konzumaciju. Upravo zato ovo je vino „the vino“ čije se školovanje prati. Sugeriram periodičko otvaranje boce uz obavezno bilježenje dojmova. Vino ima evidentan potencijal odležavanja i kušanjem odaje dojam da je baš u tom smjeru i „projektirano“.
Prepoznatljivo. Upečatljivo. Boškinčeva stilistika je jasna.
suho, 15,5% alc.
cijena: 160 kn
Pros: my kind of red wine – žestoko, prodorno, mesnato, a opet nepodnošljivom lakoćom potentne odvažnosti dopušta kušaču disati. Odležali paški sir u obliku crnog vina
Cons: cijena; u ovom razvojnom stadiju ipak premasivno za etalon elegantne hrvatske bordoške kupaže; metalna ambalaža oko čepa je predebela i nezgodna za manipulaciju – vjerojatnost lakšeg ozlijeđivanja vrlo lako se pretvara u siguran događaj
Conclusion: “Kratka devetka” teflonskog zrna. Bordoška kupaža s otoka Paga ekstraktom impresionističke teksture oslikava dubinu plodnog pejzaža škrte kamene zemlje jedva skrivene od velebitske bure
