Već neko vrijeme šuška se i piše o samozatajnom majstoru leskovačkog roštilja Kostadinu Stefanoviću Kosti i njegovom nedavnom otvorenom restoranu Tvornica pljeskavica Kosta u Savskoj ulici u Zagrebu. Dobio sam hint da svakako rezerviram stol dan-dva ranije što je u pravilu neuobičajeno za taj tip lokala. Rezervirao ja tako stol i osvanuo jedan petak procijenivši da je na dan ribe možda manja navala na pečenu mesinu. I prevario se. No, navala ili ne, priča s rezervacijama funkcionira odlično. Iako lokal ima svega sedam stolova, nije tijesno. Protok gostiju je fluidan i boravak u elementarno ali ukusno uređenom prostoru prolazi vrlo ugodno.
Prvo pogled na menu. Hm… Pogled se pretvara u studiozno proučavanje raznih oblika mesine, bijeli očnjak se polako pokazuje ispod usnice, mozak pomahnitalo slaže popis želja, a želudac panično viče “A gdje će to sve stat?!”. Ćevapi, gurmanski ćevapi, pljeskavice s lukom, kajmakom ili sirom, gurmanska pljeskavica, punjena pljeskavica, đevrek, leskovački uštipci, punjena vješalica, dimljena vješalica (trenutno nije u ponudi), bijela vješalica, rolana vješalica, ražnjići, pletenica, lungić na žaru, punjeni lungić, pileći batak i zabatak na žaru, punjeni pileći batak i zabatak, leskovačka mučkalica i file minjon na žaru s kajmakom. U ponudi je desetak različitih salata a oko mi zapinje na krastavce s vrhnjem koji su danas na žalost prava rijetkost u ponudama restorana. Od priloga jelu nudi se gravče na tavče i pomfrit, nekoliko vrsta namaza i razmaza, a pogled na susjedni stol otkriva Cmrečnjakovu butelju. Respekt! Cmrečnjakovo bijelo vino (nisam kušao niti pitao o kojem se konkretno vinu radi), uz Krauthakerov crni Cuvee nudi se i na čaše za fantastičnih 5 kn/dcl, odnosno 6 kn/dcl. Da li je ovo najjeftinija ponuda solidnih etiketa vina u hrvatskim lokalima?
Elokventan konobar evidentno eksperimentom dobro upućen u materiju jelovnika, na našu želju – mi bi od svega po malo, sugerira ćevape, leskovačke uštipke, pljeskavice s lukom i sirom, gurmansku pljeskavicu, punjenu vješalicu i punjeni pileći batak i zabatak. Na moj komentar “A da ubacimo i koji ražnjić” samouvjereno ustvrđuje da je plata za dvije osobe već ozbiljno puna uz razumno objašnjenje da su vješalica i ražnjići od istog mesa.
Odlazak na WC konačno ne stvara traume. Higijena sanitarnog čvora ali i cijelog restorana je na zavidnoj razini. I to zavidnoj razini ne samo restorana tipa pečenjare nego i mnogih “ozbiljnijih” lokala.
I klopa konačno stiže. Veličinom konkretni ćevapi konzistantnog su mesa vrlo malo začinjeni i sočni. Leskovački uštipci – “ćufta” od mljevenog mesa punjena sirom, suhom crvenom paprikom i lukom, osjetno začinjena navedenim sastojcima i crnim paprom, vrlo je sočna i meni osobno najbolji uradak od mljevenog mesa na ovim prostorima (iako odluka nije bila laka).
Pljeskavice su izvrsne, manje začinjene od leskovačkih uštipaka i sugeriram kušanje istih tek nakon uštipaka. Punjeni pileći batak i zabatak imaju već pomalo zaboravljeni okus domaće piletine, a vješalica zaokružuje priču kao konkretni komad mesa. Konobar je bio u pravu. Ni gutljaj ražnjića više ne bi stao.
Kvaliteta sirovine je izvrsna. Meso je ukusno, ispečeno točno koliko treba zadržavajući potrebnu sočnost, nije predimljeno, a jedna gesta osoblja mi se naročito svidjela. Kosta je u jednom momentu izašao iz kuhinje, obišao svaki stol pojedinačno i porazgovarao s gostima. Gesta koja svakako podiže razinu usluge i čini moj boravak u restoranu ugodnijim.
Before
After
Pros: izvrstan leskovački roštilj, odlična kvaliteta mesa, osoblje “na nivou”, WC uredan
Cons: veličina želuca prosječne izjelice – ne stane sve što poželite kušati u jednoj posjeti
Conclusion: ako ste ljubitelj mesine pečene na leskovački način ovo je svakako mjesto na vrhu “to do” i “will do it again” liste
