Nedavni enogastrobrutalni polurođendan bio je idealan izgovor za prekopavanje kućne arhive i otvaranje nekoliko skoro zaboravljenih poludjedica. Da, da dragi moji, proletjelo je šest mjeseci otkako Vas enogastrobrutalno gnjavim piskaranjem o vinu, hrani i koječemu drugom. Vidim ja još uvijek ste tu, žilavi ste, dobro se držite, ne odustajete samo tako. Veseli me to i više nego što mislite!
Enogastrobrutalna kućna arhiva ipak nije toliko brutalna kao ona ispod Lancaster House-a, ali skriva nekolicinu pomno odabranih „ulova“. Da li su danas u dobroj formi kao zadnji Château Latour ’61 koji sam neki dan iskapio na klupici u parkiću prije tekme, bumo vidli. Za ovu posebnu prigodu odabrao sam tri Istrijana godišta na granici predškolskog uzrasta.
Demijan Monsignor barrique ’05 prvi je platio glavom i čepom. Vaša svetosti, ovim putem molim! Continue Reading…
