Korak Sauvignon ’06

12/01/2012 — 3 Comments

„Kaj bute popili? Crno, belo il’ plešivičko?“ legendarno je pitanje Franje Šafraneka upućeno gosponu Fuliru u opštenoj atmosferi krčme Kod Žnidaršića u hrvatskom filmskom klasiku Tko pjeva, zlo ne misli.

Crna sam pio, bijela isto, a plešivička, hm… slabo. Pa kako mi je to uspjelo promaknut pobogu? Taj pitoreskni brežuljkasti vinorodni krajolik doslovno mi je na pračkomet od kuće! Strašno! Krajnje je vrijeme da se nedopustivi zaostatak nadoknadi.

Jedno idilično zimsko jutro, na prvim snijegom prekrivenoj Plešivici, osvanula horda enogastrobrutalnih vinopija na vrata vinaru Koraku. „Dobro jutro!“… „Dobro jutro.“… „Mi vam došli popit podrum!“… „So be it…“. Kratko smo se i jasno pogodili. Iznimo raspoloženog tatu Koraka uhvatili smo u obavljanju svakodnevnih poslova i uspjeli ugnjavit da nam pravi društvo gotovo cijelo poslijepodne, što čini mi se, niti njemu nije teško palo.

Na pet hektara obiteljske baštine (po)najboljih položaja plešivičkog vinogorja, na južnim, jugoistočnim i jugozapadnim stranama plešivičkih vinogradarskih amfiteatara i nadmorskoj visini od 350 do 400 metara, obitelj Korak uzgaja sortiment koji se sastoji od rajnskog rizlinga, sauvignona, chardonnaya i pinota sivog od bijelih sorti, te pinota crnog, syraha i portugisca od crnih.

U ugodnom časkanju o hrvatskoj vinskoj sceni, tržištu, životu, teoriji i praksi, velikim vinima, blogerima i sličnoj bagradi, popodne je proletilo dok si reko jupiter. Popismo mi tako ljudimo pol novosagrađenog i arhitektonski u okolicu odlično uklopljnog podruma, a kako je to izgledalo pogledajte u nastavku.

003 004 005 006 007 008 009 010 011 012 013 014 015 016 017 018 019 020 021

Kmica se kriomice došuljala uspavljujući bijele pitome brege. Vrijeme je da konačno dignemo otežala nepca i damo ljudima zasluženog mira. Sumiram doživljaje putem i ćutim još uvijek žilavi after sauvignona iz sada već davne 2006. Među tržišno dostupnim djedicama koje smo kušali ovaj definitivno ulazi u najuži odabir. Ajmo popričat na miru…

Ovaj sauvignon je kratko maceriran na pokožici svega nekoliko dana. Fermentacija se odvija u drvenim bačvama obujma 3000 do 4000 l nakon čega dozrijeva na finom talogu 10 mjeseci.

Čista intenzivna zlatna boja bakrenog odsjaja. Nježno ulji čašu stvarajući guste „suze“ tankog traga.

Na nosu još vrlo svježe. Prvi nos… Šta je ovo? Sarma!?! Ček malo! Jest da su taman prošli blagdani pretrpani sarmom, al nisam je okusio već danima. Ajmo narezat… Senzacija ugodne “gorčine” s tendencijom blage “slatkoće”… Svježa šparoga, povrtni miris friške glavice zelja preko neobične asocijacije na opranu i suhu drvenu kacu za kiseljenje zelja do fine ali vrlo blage arome cijeđenog soka kiselog zelja. Bome puno zelja u svim oblicima, ali u niti najmanje nametljivoj izvedbi. Miris polako omekšava u snažnu povrtno-herbalnu aromatiku praćenu blagim razrijeđenim sokom od crnog bobičastog voća u pozadini. Sarma i zelje polako nestanu zauvijek. Ostaje rodni vrt i pokošena proljetna livada. Vrlo slojevito i kompleksno tjera nos duboko u čašu. Razna miješana povrtna zrela zelenjava, od gorkastog radića i slatkastog karfiola do oštre koprive. Približavajući se sobnoj temperaturi sve više omekšava oslobađajući notu slatkog od šumske jagode. Ima dubinu, širinu, duljinu, dužinu, visinu i kilažu. Krasno.

Nepce otkriva nježnu, već odavno izbalansiranu strukturu ali s dozom svježine koja sugerira još potencijala za odležavanje. Mekano pa čak i baršunasto u završetku razotkriva fine zrele tanine. Vrlo ukusno i užitno. Doslovno krenu sline prije slijedećeg gutljaja ako se predugo čeka. Srednje tijelo harmonično puni usnu šupljinu otvarajući blagi okus šparoga, miješanog zelenog povrća i malo crnih bobica koje se cijelo vrijeme vuku kroz pozadinu tvoreći fini kremasti taninski film na jeziku i nepcu. Okus nije preizražen ali je konstantan. Pun i mekan nikako ne prestaje.

After je uporan i žilav. Izmjenjuju se povrtni okusi i blagi citrusi koji se polako gase u mekim taninima.

suho, 14,5% alc.

cijena: 123 kn u vinariji

Pros: izuzetno bogato, duboko i harmonično vino

Cons: kao i kod većine Korakovih vina cijena mi je trn u oku

Conclusion: joj kak bum se vratil na Plešivicu!

I na kraju ali niti najmanje nebitno, halospjevi kolegi imenjaku i brutalnom fotografu Ivanu Dimnjakoviću na organizaciji i stoički podnesenom cjelodnevnom fotografiranju. Bome mu nije bilo lako s nama!

3 responses to Korak Sauvignon ’06

  1. Ne znam kaj me više bode u oči sama cijena ili ove (12)3 kune. Mislim iz priloženog se vidi da je čovjek vrlo profesionalan i da je puno pažnje, vremena i novaca uloženo u projekt, i sve je to jako appetitlich, al nemoj me jebat?!! 😀
    Ne mogu se oteti dojmu da se kod na sve kaj je kvalitetno (iznadprosječno) naplaćuje puno masnije nego kaj bi se trebalo..da pojasnim..npr u Ausriji je random čoksa od 100 g 0.5 eura, lindt 1..kod nas obična 1, lindt 4!!..imam osjećaj da je prosječni Hrvat (onaj srednji sloj koje kod nas zapravo više i nema;) osuđen na K-plus proizvode.

  2. Ako gledamo cijenu ona po meni stvarno nije pretjerana.Da je berba recimo 2008. ili 2009. za sauvignon razumijem. Radi se o berbi 2006., bocu više nije moguće nigdje kupiti osim u njihovome podrumu. Cijena je zaista korektna.

    • To je škakljiva i već dobro poznata tema. Smatram da su sva hrvatska vina preskupa ako se gleda i iz perspektive prosječnog hrvatskog konzumenta i budućeg otvorenog europskog tržišta koje je pred vratima. Zato je i kultura pijenja vina u Hrvatskoj u povojima. Naravno, izuzeci potvrđuju pravilo, pogotovo vina nekih Srijemskih i Baranjskih proizvođača. Slažem se da je ovo vino raritet i da mora imati adekvatnu cijenu, ali jednako tako je smatram visokom. A tek ako se dotaknemo pohlepe večine ugostitelja, tu kreće rock’n roll. Volio bih da si ovakvo izuzetno vino može priuštiti veći broj ljudi, i za „po doma“ i u restoranu

Komentiraj

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.