Neki dan sam u jednoj od hiperreklamiranih megasamoposluga slučajno naletio na Kaiken Malbec ’08. „Ohohoo! Vjerojatno zadnji preostali stariji brat meni odličnog malbeca iz 2009.“ pomislih naglas. Kako me je nedavno njegov godinu dana mlađi brat oduševio, nije preostalo ništa drugo nego učiniti „samoposlužni“ presedan i click BUY!
Vrlo gusta ali jasna, skoro neprozirna tekućina duboke tamnocrvene boje krvi uljno se valja po čaši.
Njuš, njuš… Lagana eterska komponenta klizne u nos i časkom nestane. Otvara se svježa i živahna berry voćnost i pikantni tonovi sušenh peperoncina s tragovima vanilije. Zemljana podloga gura suhu plavu šljivu koja se pokazuje u blagom, nekako mršavom izdanju.
U ustima malo iznenađenje. Ugasla aromatika i kiselina u tragovima kažu da je vino dalo svoje. Blag i jedva osjetan alkohol otvara prostor finim i vrlo ugodnim taninima. Lagana drvena komponenta u obliku koštice od trešanja zaoblila je relativno prazan okus kratkog vijeka. Nema voćnih komponenata iz nosa. One se pojavljuju u blijedom retru, vrlo blage, tek jačine kompota. Continue Reading…
