Planinska gastronomija

13/04/2011 — Leave a comment

Nedjelja, 8:00 sharp, mirišljavo sunčano jutro drugog tjedna mjeseca travnja. Jes! Ako ikako zamišljam idealan dan, onda je ovakav! Trpam u ruksak već uhodanim rasporedom neophode drangulije, vadim gojze, uzimam štapove iz podruma i juriš! Za cca 15 min Ivanhoemobil je sparkiran na asvaltiranom parkiralištu pred Bikčevićevom stazom gdje nekim čudom uvijek ulovim zadnje mjesto. Namještam idealnu duljinu teleskopskih ščapi, guram slušalice u uši i defragmentiranje počinje.

Bikčevićeva staza jedna je od strmijih na zagrebačkoj strani Medvednice. Optimalna je za prijepodnevni trening, a ono što je najbolje, vodi do planinarskog doma Runolist (međuostalim).

Nakon sat vremena, grabeći kroz mješovitu šumu bjelogorice i crnogorice, reinkarniranih pluća, skrenuvši na ključnom mjestu, došuljam se s leđa golemom drvenom zdanju iz 50tih godina. U pravilu dođem među prvima, pogotovo zimi, kada se cijeli mokar odmah stisnem uz topli kamin. Nakon presvlačenja, prvo slijedi hmeljna okrijepa. Ponuda piva je impresivna za planinarski dom. Uz već uobičajene proizvođače, u frižideru se hlade svijetlo i tamno Velebitsko, tamno Kasačko pivo i Staropramen. I zahtjevnom dosta. Hint: postoje tri frižidera. Vama lijevi, kada gledate u šank i simpatičnog šankera, ima umjereno hladna piva. Vama desni, skriven iza nosive drvene ploče, ima idealno hladna piva. Treći, smješten niz hodnik prema kuhinji, služi kao skladište za Drugi. Obavezno najavite šankeru željenu temperaturu piva jer se automatski lovi za prvi (lijevi), njemu najbliži frižider. Vino, i kuhano i sirovo, izbjegavam u širokom luku već godinama.

Aklimatiziran pivkanom, krećem u čitanje nedjeljnog menija napisanog kredom na staroj školskoj ploči naslonjenoj na zid. Ponuda je raznolika uz, u zadnje vrijeme, obavezno vegetarijansko jelo. U pravilu se nudi: sir i vrhnje, goveđa juha, obavezni grah s kobasom, lovački gulaš, varivo, buncek, purica s mlincima, razni oblici pečene svinjetine, i meni najdraža, pogotovo u sezoni, jela s vrganima. U pravilu su tri: juha od vrganja, tjestenina s vrganjima i pureći medaljoni u umaku od vrganja. Sva tri jela su izvrsna i preobilna. Uz jela možete birati razne priloge, od odličnog restanog krompira, pire krompira, žganaca uz lovački gulaš ili tjestenine. Uvijek ima svježe rezane salate i raznih štrudli. Do nedavno, najsočnija i meni najdraža štrudla bila je punjena sljemenskim trešnjama nabranim pred samim domom. Pretprošle zime težina napadalog snijega doslovno je slomila ogromnu trešnju koju sam godinama brstio. Ah… Dešava se.

Cijene su pristojne. Od graha s kobasom za 25 kn do lovačkog gulaša za 45.

Nakon ugodnog krkanluka i prelistanih novina spreman sam za pokret i slijedeći nedjeljni krkanluk, ovaj pak u roditeljskom domu 😉

Pros: izvrsna jela s vrganjima, odlične štrudle, domaći kruh

Cons: nikako da nabave pitko vino i skuhaju ga (barem zimi), u zadnje vrijeme im se zna „omaknut“ žilava purica s mlincima, poskupili su pivo

Conclusion: poslužit ću se reklamnim klišejem… Neprocjenjivo! Za sve ostalo tu su…ostali planinarski domovi

No Comments

Be the first to start the conversation.

Komentiraj

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.