Popodnevna ljetna žega baš i nije adekvatno vrijeme u klimatološkom smislu za otvaranje butelje ojačeg crnjaka. Pogotovo nakon što su mi iskopali povišeni zli kolesterol u krvi. Ali kako se u narodima i narodnostima kaže – „No pain, no gain!“
Moram priznati da sam na degustaciji ovo vino doslovno preletio. Buka, strka i gomila ljudi nisu najravniji poligon za potegnut aparaturom do crvenog na „tunceleru“. Ali zato je tu popodnevna žega…
Gusto i neprozirno već poodmakle srednje intenzivne rubinske boje poprilično autoritativno legne u čašu. Već nakon nekoliko okreta nos registrira izdašan alkohol. Srećom što je sobna temperatura daleko iznad „sobne“ pa fizika beskompromisno odradi svoje. Alkohol brzinski hlapi otvarajući aromu sočnog hrušta (trešnje) i svježinu raznih svježih crvenih bobica s izraženom borovnicom u pozadini. Sasvim ugodan, fin i čist voćan nos. Nepce pojačava dojam za barem pola oktave.
Vrlo mesnato impozantnog ekstrakta poprilično brutalno popuni usnu šupljinu. Strukturom ozbiljno i uravnoteženo, tijelom dobro isklesane fitness instruktorice stvara vizuru pomno isprojektirane pokretnine s ozbiljnim dahom terroira. Geni su ipak geni. Još jedna upečatljiva potvrda Baranje kao davno zaboravljenog eldorada hrvatskih crvenih vina. Jedino okus… Nekako je elementaran. Voćan, ali jednoslojan. Kao najsporiji maratonac etiopijske momčadi kojega kolege vuku za sobom… Tanini još nedozrelo hrapave po nepcu ali u završnoj su fazi sazrijevanja.
Završetak je dug, ne toliko retrookusom u doslovnom smislu koliko vrlo ugodno „preoranim“ nepcem.
suho, 15,2 % alc.
cijena: nemam podatak
Pros: sviđa mi se ovo vino. Iz drugog pokušaja. Ali prvi je zanemariv. U svoj svojoj robusnosti strukture izuzetno je pitko i nekako “domaće”
Cons: stvara mi se “rupa” u okusu u odnosu na ekstrakt i ukupni doživljaj
Conclusion: da se okušam u “parkerovskom” ocjenjivanju dao bi ovoj frankovki solidnih 87/100
Na 44. izložbi vina kontinentalne Hrvatske Belje frankovka 2009 ocjenjena je sa 83/100 bodova, a višestruko jeftinije crno vino jednog malog vinogradara i vinara, da ga sad ne reklamiram besplatno, sa 86/100 bodova.
Sa 87/100 bodova i više do max 92/ 100 ocjenjeno je samo 12 uzoraka od 301 prijavljenog, što dovoljno govori o kriterijima ocjenjivačke komisije. Dekanterov regionalni pobjednik, traminac ledena berba, Misna vina ocjenjen je indentično kao i na dekanterovom ocjenjivanju sa 91/100 bodova. Toliko o tezi koju uporno guraju blogeri i vinski novinari da su članovi ocjenjivačkih komisija zavoda za vinarstvo nestručni i neobjektivni.
Eto ga na. Jednom se okušam u parkerovskom ocjenjivanju i odma nastanu neredi 😉
Još jači kriteriji ocjenjvanja primjenjeni su na ovogodišnjoj 9. izložbi vina Zagrebačke županije. Samo najbolje od najboljeg dobilo je 85/100 i više bodova i titulu zlatno vino.
😉