Vinar, kipar, pjesnik. Na hrvatskoj vinskoj sceni postoji samo jedan takav. Zove se Luka Krajančić i dolazi s Korčule. Taj zanesenjak koji je svojom vinarskom virtuoznošću započeo renesansu korčulanskog pošipa vuče tradiciju obiteljskog zanata još iz srednjeg vijeka. Vinar je to kojemu je more najveća inspiracija, a proizvodi koji dolaze iz njegovog podruma svrstavaju pošip u sami vrh hrvatskih vinskih potencijala. Iako sam i ja kao i majstor Luka pobornik teze da se vina ne slažu uz jela nego uz dobro društvo, učinio sam iznimku i iskoristio ovaj nektar uz prve korčulanske šparoge.
Prekrasna bistra, briljantna, intenzivna zlatnožuta tekućina ispunjava donji dom čaše. Naziru se sitni mjehurići koji daju naznaku da se radi o živahnom vinu.
U nosu je spektakl. Već na prvi dodir osjeti se fantastična herbalna komplesknost, puno žutog cvijeća, lipin cvijet, bazga, plavi zumbul. Otvara se zrela banana, dinja, prvo kompot a zatim zreli ananas. Pojavljuje se klinčić, nota suhe smokve, a u pozadini nazirem i grejp. Vrlo kompleksan miris.
U ustima nježno klizi mekano, srednje do srednje puno tijelo, vrlo živahno i svježe s notom gorčine na sredini jezika koja zaokružuje sklad. Deklariranih 13,4% alkohola se skoro uopće ne osjeti. Cijela rascvjetala livada prelila se u usta. Miris, s kojim se miješaju okusi tropskog voća i nota vanilije, kao da se zalijepio na nepce.
After je ukusan i traje i traje i traje.
Vrlo ozbiljno, moćno i upečatljivo vino. Zanima me kakvo će biti nakon 2-3 godine odležavanja što mislim da bi moglo bez problema.
suho, 13,4% alc.
cijena: 100 kn
Pros: uz jelo, bez jela, ujutro, navečer, popodne, bilo kad
Cons: da li puno tražim ako bi ga htio po nižoj cijeni?
Conclusion: pošip koji osvaja veliki kristalni globus (i sve male)
Preporuka: fritaja s divljim korčulanskim šparogama i sinjskim pršutom legla je ko budali šamar (iako smo gotovo cijelu butelju smlatili prije jela). Vlaji i boduli ponekad proizvedu slasnu simbiozu.
sljubljivanje: da da da da da da da da da da
Njam, njam, njam :)))
siguran si da nije bijeli zumbul? 🙂
zar postoji i bijeli? 😉
vrlo lijepo napisano… ako smijem jedino bi se nadovezao na ovo odležavanje od 2-3 godine. ja sam inače ljubitelj lukinih vina, već godinama, i redovito ga pratim i posjećujem. INtrada je gotovo uvijek najbolje što izbaci, iako bila je tu i odlična Opera pa Sur lie, i sad pomalo praznjikava Ježina, ali Intrada standardno jako dobra. no, problem je čini mi se preranog punjenja, jer Intrada puca u roku 18 mjeseci. čini mi se da je problem i u nižim kiselinama , što je klasična boljka dalmatinskih bijelih vina, pogotovo pošipa. na tom bi svakako trebao poraditi. Intrada još uvijek nije vino za odležavanje. na žalost. Pozdrav!
Hvala na komentaru 🙂 Ako Intrada puca za 18 mjeseci znači da je sada na vrhuncu! Morat ćemo empirijski dokazat teoriju i zapakirat jednu na još 18 😉