Sušenje vrganja

19/06/2012 — 2 Comments

Ovogodišnja gljivarska sezona ima dobrih izgleda nadmašiti i legendarnu 2010. kada sam se po vrganjima doslovno popikivao u koju god šumu da sam zaš’o. Taj plemeniti heterotrofni organizam samo što iz asvalta nije izlazio. Tako da ove godine planirajte iskoristiti pauzu između svakodnevnih kišurina i u idealnom slučaju nabrati punu košaru. Samo što pobogu sa svom tom silom vrganja tada?!

Ajmo ispočetka. Prvo trk na moj stari članak na blic-edukaciju o najčešćim sortama vrganja na prostorima šumovite naše. Repetitio est mater studiorum! Jeste? Odlično! A sad gojzerice na nogice lagane, gps u đep, košaru u ruke i pravac obližnja šuma.

U spomenutom idealnom slučaju koji se, kako je sezona počela, sve više pretvara u slučaj iz skupa realnih brojeva, naletjet ćete vjerojatno na sve poznatije sorte vrganja.

Ne zaboravite na vrganjevog „brata“.

A možda naletite i na ovakve „Prypjat“ mutacije.

I nakon par sati muvanja šumom uz supermanov skenirajući pogled košara samo što nije puna.

Ako u bespućima šumsko-gljivarske zbiljnosti nedajbože naletite na Aliena, trčite koliko vas noge nose na drugi kraj šume. Čučnite u jarak iza ovećeg oblika šumske vegetacije i pomolite se da ga ne nađe i Ridley Scott. Inače bi mogao sminiti još jedan nastavak…

Nakon uspješnog pohoda dolazimo kući, istovarujemo jedanaesttisućaisedamsto fotki na facebook s ciljem izazivanja sveopćeg hrvatskog jala među virtualnim prijateljima koje ne poznajemo, preselimo društvance iz košare u poveće zdjele, razdvojimo djecu od odraslih, nabrusimo nož iz Ikee i krećemo u akciju!

Od prošle godine vam je sigurno ostala željezna mrežica koju ste kupili u poljoopskrbi prek ceste (1 m² košta desetak kuna). Mrežicu ste fino curinim škaricama za nokte izrezali da bude dimenzija najveće „posude“ koja je došla u paketu s pećnicom…

…i rastegnuli je preko iste…

…pazeći da ostane lufta ispod nje.

Brzo lovite nož za filetiranje i nasjeckate vrganje na listiće debljine 1-2 mm.

Tako nasjeckane posložite ih na netom pripremljno postolje.

Pećnicu nariktate na 50ºC i ventilator.

U tom momentu, promatrajući poveću nakupinu vrganja ispred sebe, domišljato se sjetite da imate još i rešetku a i tepsiju za kolače…

…koju također prekrijete metalnom mrežicom.

I spremni ste za sušenje vrganja – multitasking!

Pećnicu ostavite malo odškrinutu…

…i pričekate nekoliko sati. U međuvremenu, iziritiran mirisima i bajnim šumskim ljepotama, zakruli vam želudac. Ali vi ste stara iskusnjara i ostavili ste najljepše mlade vrganje za najbrutalniji oblik gljivarskog hedonizma – sirove vrgnje s maslinovim uljem i acetom balsamicom!

Taman je na televiziji komplet repriza humorističnih serija. Prođe vrijeme ko za tren! Vratite se nakon desetak epizoda fino u kuhinju i što vas dočeka – božanstveni miris vrganja i oni sami suhi kao čips.

Primjećujete da su se poprilično stisnuli. Vrganj sušenjem izgubi i do 90% mase. U poljoopskrbi prek ceste kupili ste i jednu teglu od pet litara s patentom…

…i u slučaju da vam se ne da ponovo tumarati šumom ili se ponovi prošlogodišnja suša, voilà, mirni ste do sljedeće sezone.

2 responses to Sušenje vrganja

  1. Kalamburbut 01/10/2013 at 13:35

    Impresivno!

Leave a Reply to Ivanhoe Cancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.