Rođendani, pobjednici, godišnjice i Prvi od Trojice

19/04/2012 — 2 Comments

Photo courtesy of Foto Novković

Da je ovo TV-kalendar, priča bi vjerojatno počela ovako…

Prije točno godinu dana na mladoj hrvatskoj enogastro blogerskoj sceni osvanuo je eNOgAStrObRUtaL.com

Prije točno 45 godina zaštićeno je vino Postup.

Prije točno 49 godina proizvedeno je jedno od najboljih vinskih rariteta koje sam imao priliku kušati, kutjevačka Graševina iz 1963.

Rođendani su izmišljeni da se slave. Izgovora za slavlje nikad dosta, a vremena se uvijek nađe. Prije godinu dana, doslovno na nagovor meni drage osobe, počeo sam pisati ovaj blog. Kako je do toga došlo? „Ti ili počni pisati ili ćeš eksplodirati!“, u vojničkom maniru sve na rubu incidenta nakon mojeg ko zna kojeg višesatnog fidelofskog blebetanja o vinu, doletjela je zapovijed. I ja počeo… Zanimljivo je danas pročitati tih sedamdesetak članaka, gledati vlastiti razvoj i sve više shvaćati Sokratovu „Ja znam samo jedno, a to je da ništa ne znam“, sada već smočen do grla u toj nepreglednoj dubini enogastro prostranstava.

Photo courtesy of Foto Novković

A di ćeš bolje rođendanske proslave nego uz legendu hrvatskog vinarstva, također brutalca, Giorgia Claia i njegova friško ispod nakovnja skovana vina – pjenušac, Ottocento bijeli i crni 2010, Sv. Jakov 2010 i arhivski slatkiš za kraj, Tasel 2004. Što li samo čovjek uradi od malvazije iz te katastrofalne 2010. godine! Iako je godina prenesena u bocu, ovo vino ne zaostaje puno za nedodirljivim Sv. Jakovom 2009. Možda će se svojom pitkošću i nijansu tanjom slojevitošću malo više svidjeti nekome tko još nije kupio Kartu bez povratka bijelih maceriranih vina.

Naravno da smo morali isprobati kako Sv. Jakov 2010 leži uz cigare. Romeo y Julieta Romeo No. 2 sjeo je ko budali šamar!

Ubrzo mi moji južnjaci javljaju da se sprema još jedan rođendan. Vino Postup, odnosno vino proizvedeno od sorte plavac mali s položaja Postup, ograničenog položaja u pelješkom vinogorju površine od oko 50 ha vinograda, zaštićeno je prije točno 45 godina (drugo po redu vino odmah nakon Dingača).

Photo courtesy of B.Kragić

Na položaju Postup u dobroj se godini proizvede oko 3.400 do 4.000 t grožđa odnosno oko 2.400 hl vina. Naime, dobra je ona godina u kojoj zbog specifičnih mikroklimatskih uvjeta dio grožđa sorte plavac mali prijeđe u stanje prezrelosti, tako da najmanje oko 30 % bobica bude u stanju suška, čime se poveća šećer i stvore mnogi drugi sastojci od značajnosti za kakvoću budućega vina. Vino postup karakterizira visok sadržaj etanola (nerijetko i više od 14 % vol.) i suhog ekstrakta (kojega se sadržaj kreće više od 30 g/l). Vino ima boju ljubičasto-tamnocrvenu s modrim refleksima, ugodnu i samo tom vinu svojstvenu aromu i bouquet. Postup je na tržištu oduvijek bilo cijenjeno vino, o čemu govori i povijesni podatak da je prodavano i do četiri puta skuplje (8 forinti) od cijene što su je postizala druga dalmatinska crna vina.

Tulum na Pelješcu počinje sutra (petak), no vratimo se mi u Zagreb nekoliko dana unazad.

Prije nekoliko mjeseci Saši Špirancu pala je na pamet ideja. Naumio je oformiti prvi veliki, neovisni, demokratični nacionalni izbor najboljih restorana u Hrvatskoj utemeljen na glasanju široke baze dobro upućenih posjetitelja restorana. Blogeri, novinari, menađeri, ugostitelji, vlasnici restorana i ostala zainteresirana publika našli su se među glasačima. Kako se takav koncept dobro uklopio i u svjetonazor Dobre hrane, rođen je partnerski projekt Dobri restorani 2012.

Publika je odabrala po pet najboljih restorana u pet regija Hrvatske – Slavonija i Podunavlje, središnja Hrvatska, grad Zagreb, Istra i Kvarner i Dalmacija. Istodobno, glasalo se za najbolji restoran uopće u Hrvatskoj i restoran „prijatelj vina“.

Regionalni pobjednici su:

–          Istra i Kvarner – Plavi podrum, Volosko

–          Slavonija i Podunavlje – Dunav, Ilok

–          Grad Zagreb – Bistro Apetit

–          Dalmacija – Nautika

–          Središnja Hrvatska – Mala Hiža, Mačkovec

Kao restoran „prijatelj vina“ izabran je Dubravkin Put iz Zagreba, a sveukupni pobjednik Bistro Apetit iz Zagreba. Čestitam!

Nakon svečanosti u Hotelu Westin tulum se, naravno, preselio na Cmrok.

Večer je proletjela uz Bibićev crni Bas de Bas 2008, a pao je i jedan „rehoboam“ (boca zapremine 4,5 l) i to Antinori Solaia 1997!

Petak. Osvanulo je i to malo prohladno kišno jutro. Počinje dugo očekivani Zagreb Wine & Gourment Weekend! Prošlogodišnji stiskavac u Muzeju suvremene umjetnosti zamijenila je Gliptoteka kao eno poligon, i Kaptol centar kao gastro. Prostor Gliptoteke ispao je jednostavno fenomenalan za takav događaj. Uz dašak kulturnog uzdizanja i uskprkos velikoj posjećenosti moglo se sasvim ugodno muvati sva tri festivalska dana.

Dešavanja je bilo u izobilju – od Masterclass-a, predavanja, panela, projekcija filmova, kulinarskih radionica, mnogih gostujućih zvijezda iz svijeta vina i gastronomije, izložbi i još raznih drugih stvari.

Kako na žalost nemam sposobnosti kloniranja kao Michael Keaton u filmu Multiplicity, skoncentrirao sam se na vlastite prioritete: otkrivanje novih vinskih organoleptičkih fantazija i ciljano praćenje razvoja starih provjerenih etiketa.

Petak je fokus u potpunosti bio na slovensko-talijanskim „narančastim“ biodinamičarima. U usporedbi s dosadašnjim godinama gosti su bili respektabilni: Gravner, Prinčić, Radikon, Mlečnik, Damijan, Batić, Podveršić, Kante… Tiha cjelopopodnevno-večernja organoleptička kontemplacija bila je tvrđa od granita.

Blogerska bagrad se polako počela skupljati, svatko s vlastitim rasporedom i tajmingom. Duboko skoncentrirani sretali smo se uglavnom na terasi.

Subota je osvanula s očekivanom većom gužvom ali još uvijek vrlo prohodno i ugodno.

Ali ko šljivi gužvu kada je predamnom spektakl! Vraćanje u prošlost kroz kušanje graševine iz arhive vinarije Kutjevo d.d.

Pazi sad: 2011, 2010, 1994, 1985, 1970, 1963 i 1960!!!

Ajmo redom… (preskočio sam tekuće tisućljeće, barem što se fotki tiče).

Spektakl! U punom smislu riječi. Graševina iz 1963. pokazuje najbolje što graševina može. Vino je u nevjerovatno dobroj formi.

Cliff Rames, sommelier i promotor hrvatskih vina u Americi, dao je svoj stručni doprinos degustaciji.

Darrel Joseph, sudac na Decanterovim natjecanjima, pisac i publicist Decantera, Wine Spectatora, Wine Business International i sličnih vinskih časopisa, u potpunosti dijeli opće oduševljenje.

Rastočili smo ostatke šezdesettreće, prokrijumčarili van i pustili da diše… Nakon sat-dva lamentiranja i organoleptičkog uživanja vrijeme je za daljnje pohode. Izdvajam vlastite favorite koji su mi zapeli za nepce…

Vinarija Bura-Mokalo s Pelješca donijela je nekoliko boca prvog hrvatskog zinfandela s položaja pored Vignja kojega proizvode u suradnji s američkim investitorom Robertom Benmoscheom. Berba je 2010. Vino izlazi na tržište slijedeće godine i u ovoj fazi razvoja moram priznati da me je zaintrigiralo.

Izašla je i nova Bura Galerija 2010 kupažirana u novom omjeru: 75% plavac mali, 20% marsellane i 5% cabernet sauvignon. Vino je dobilo na svježini, uravnoteženosti i izbjegnut je sirupasti doživljaj starijih berbi. Konačno!

Boris Šuljić Boškinac pomaknuo je letvicu s friškim crnim cuveeom cabernet sauvignon-merlot. Ako je berba 2007 brutalac, onda je 2009 superbrutalac. Više ekstrakta a uglađenija tekstura, impozantne kiseline i već u ovoj razvojnoj fazi izuzetno izbalansirano vino. Po mojoj procjeni vino će imati desetljetni potencijal starenja.

Radović Dingač President 2007, iako pokazuje znakove laganog zalaska, predstavlja old school dingač it supposed to be. Prije nešto više od mjesec dana u Areni imao sam priliku kušati berbu 2008 koja se pokazuje dostojnim nasljednikom.

Tomac je novom Amforom 2008 ponovo ovjekovječio vlastiti talent. Ovo je ozbiljan pretendent na hrvatsko No.1 bijelo vino!

Slovenski vinar Matjaž Lemut – Tilia, skrenuo mi je pažnju svojim svježim sauvignonm 2011. Živahno vino, lijepog vitkog tijela i velikog gastronomskog potencijala.

Imenjak Damjanić i dalje ostaje nedodirljivi broj jedan u proizvodnji istarske frankovke. Nikako da se konkurencija pokrene. Njegova Borgonja 2010 osvojila je zlato na natjecanju International du Gamay.

Samozatajni vinar Buhač osvaja čistoćom i tehničkom elegancijom svojih crnjaka. Njegov novi Cabernet Sauvignon i Merlot iz sada već vidljivo izuzetne 2011. i dalje su nedodirljivi „value for money“ hrvatskih crvenih vina.

Veralda je napravila odličan posao svojim odležalim roseom od refoška razbijajući tezu da su rosei jedino dobri kao svježa vina.

Među vojskom svojih brutalno barikiranih crnjaka, Makedonska vinarija Kamnik istaknula se svojom premijum linijom merlota iz 2008. Harmoničan i pitak mesnati južnjak za dva koplja tuče „drvene“ kolege istog prezimena.

Iz, za pošip prosječne godine 2010, Kunjasov pošip razvija se odlično. Zreo, pun, vočno sočan, uravnoteženo strukturiran s prvim ozbiljnijim znacima potencijala starenja nekog bijelog dalmatinskog vina prelazi u vodstvo na mojoj skali korčulanskih pošipa. Bravo Ljubo!

Koliko god sam pazio na tajming na žalost nisam stigao na radionicu Twitter tasting, moderatora Cliffa Ramesa. Istaknut ću je kao kuriozitet i prezentaciju mogućnosti Twittera kao moćnog marketinškog alata.

Uz put srećem i legendarnog tučepskog likara, majstora marende i čovjeka istančanog nepca. Uz ugodnu čakulu naroda slovinskog podijelio je svoje razmišljanje o potencijalu terana mladom vinaru Geržiniću. Ali srećom, sve je prošlo bez nereda.

Jake mlade snage istarskog vinarstva s promotoricom istarskih vina, s lijeva na desno: Marino i Marko Geržinić, Brećević (Piquentum), Terzolo, Damjanić i April Amys Torzewski (Brava Wine Company)

Navečer smo se skupili u „konobi“ restorana Apetit City na prezentaciji Piquentum vina u organizaciji April Amys Torzewski (Brava Wine Company), promotorice hrvatskih vina i Franka Dietricha (Blue Danube Wine Company), kalifornijskog uvoznika hrvatskih vina.

Predstavljen je i novitet, Piquentum Rose 9, odležala kupaža terana i refoška u omjeru 50-50.

Krknuli smo i par boca Ridge Zinfandel Late Picked Nervo 1999 (92% zinfandel i 8% syrah).

Ugodno druženje se pretvorilo u opće nerede čim su stigli Trond Svendgård, Hans Kristian Larsen, Mathias Spieler Bugge i Tor Jørgen Kramprud Arnesen, poznatiji kao Flying Culinary Circus. Radionicu sam zbog tajminga na žalost također propustio ali dobio sam preuvjerljiva svjedočanstva iz prve ruke.

Nedjelja. Snaga je na izmaku. Prisustvujem dodjeli nagrada za najbolja vina 2011. po izboru udruge WOW/žene i vino.

Udruga WOW/žene i vino ustanovila je u okviru svoje akcije ŠTO ŽENE ŽELE, godišnju nagradu za WOW vino 2011. Ove godine je predselekciju vina sastavila sommelierka Karin Rupena-Perdec koja je, sukladno pravilniku, odabrala 10 bijelih vina, 10 crvenih/crnih vina, pet rosea i pet desertnih/predikatnih/ledenih berbi. Sve članice i simpatizerke WOW-a, (njih oko 150) imale su pravo glasovanja elektroničkom poštom za po jedno vino iz svake kategorije. Tri prvoplasirana vina iz kategorije bijelih i crvenih/crnih i po dva prvoplasirana iz kategorije rosea i desertnih vina ušlo je u 10 finalista. Svako najbolje plasirano u svojoj kategoriji postalo je WIOW vino 2011, a jedno, od svih najbolje, izabrao je tročlani stručni žiri sommelierki, članica udruge WOW, Alena Bročilović, Jelena Šimić-Valentić i Lucija Matijević – koje su kušanjem naslijepo na eventu ŠTO ŽENE ŽELE, izabrale najbolje vino koje dobiva Grand Prix za najbolje WOW vino 2011.

And the Oscar goes to… Kozlović Santa Lucia malvazija 2008! A Oskari za sporedne uloge idu – Korak crni pinot 2008, Roxanich rose 2008 i Krauthaker zelenac izborna berba bobica 2009.

Zadnja zrna koncentracije upregnuta su na slatkiše. Na samom ulazu u „slatki sektor“ zapeli smo na štandu OPG Jambrešić udubivši se u diskusiju da li je kupinovo vino zapravo vino. Morali bi nastaviti diskusiju…

Kako slatko uvijek ide na kraju, slatka kolegica blogerica, autorica bloga damijenestoslatko.com, sva se raspametila na štandu OPG Novakovic, mini manufakture smokvenjaka i raznih drugih proizvoda od smokava. Posebno nas je nasmijala anegdota kako je jednom stranom uvozniku bilo neshvatljiva njihova godišnja količina proizvodnje od svega pedeset kila smokava.

I to je to. Nema više. Toplo se nadam da se vidimo dogodine u istom prostoru i još većem sastavu.

A sad trk u Izolu na Festival Orange wine i slijedeći petak u nezaobilaznu Makarsku!

Ponovilo se!

 

Pros: Gliptoteka kao prostor pokazala se kao pun pogodak; press friendly festival

Cons: nasumično porazbacani štandovi s vinarijama; lošiji uvjeti u “desnoj” zgradi Gliptoteke

Conclusion: vrlo dobra organizacija, izvanredan prostor Gliptoteke, bogat program, odlična organizacija u segmentu pomoćnog osoblja

 

Zahvaljujem se Maji, April i Ivanu na nekoliko posuđenih fotki.

 

2 responses to Rođendani, pobjednici, godišnjice i Prvi od Trojice

  1. ova “narančasta” biodinamika mislim da bi mi dobro stajala kao boja…hmm, možda je ovo rođenje naziva za novu boju, tipa ono: molim vas dajte da probam one “narančasto biodinamične” štikle 😉

  2. 🙂 šaljiv i vrlo pitak post!

Leave a Reply to wineandfoodu Cancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.