Piližota Babić barrique ’07 (crna etiketa)

02/05/2011 — 2 Comments

Dilema je bila Da li prepisati staru bilješku ili još jednom doživjeti ekstazu. Kao logičan odgovor odabir je pao na izlog br. 2.

Mislim da nema čovjeka na ovim prostorima koji nije čuo za babić i, ako baš ništa drugo, barem jednom napravio bambus od njega. Uz dingač i postup, babić je bio jedan od najjačih hrvatskih vinskih brandova još u doba Jugoslavije. Vinoplodov Babić najnagrađivanije je hrvatsko vino u međunarodnim okvirima.

Babić je autohtona dalmatinska sorta crnog grožđa koja čini 99% sortimenta primoštenskog vinogorja. Postoje dva tipa ove sorte, babić mali i babić veliki, a razlikuju se, osim po veličini grozda po čemu su i dobili imena, i po kakvoći. Babić mali ima veću sposobnost nakupljanja šećera (za oko 2 %), a na izrazitim vinogradarskim položajima kakve su primoštenske terade, taj sadržaj može doseći i do 23 %. Ugodne voćne arome s 11,5 do 13,5% alkohola, vino babić je modrocrvene boje, puno i pitko, s izraženom originalnošću.

U jednom intervjuu Anthony Rose, kolumnist britanskih novina The Independent i jedan od najutjecajnijih ljudi moderne vinske kritike, izjavio je da će sorta babić jednog dana u Hrvatskoj biti važnija i od plavca malog. I to je izjavio nakon samo jednog kušanog babića (Gracinov Babić). Hm…

Čaša pokazuje srednje gusto, poluprozirno vino tamne, srednje intenzivne, granat crvene boje sa purpurnim odsjajem dok miruje, a zagasito, boje cigle pri vrtnji.

Prvi njuš dok je čaša još na stolu izvlači osmjeh: to je to! To je babić. Čisto, resko, šiljasto u nosu. Zdravi miris debele, tamnocrvene, prezrele, na pola fermentirane trešnje evidentne svježine. Zamiriši kuhinja po tome. Fantastičan sortni miris. Ne, nema u Hrvatskoj ništa slično. Ni blizu.

Ručno dekantiranje otkriva drvenastu komponentu u obliku posušenih koštica od trešanja u tanjuru. Barik glumata mokro drvo i malo mi smeta. Nos je bobičasto kompleksan ali berry bobice su sve ravnopravne. Otvara se višnja maraska i počinje prevladavati. Tu je i malo vanilije, nota suhe šljive, prvo samo tračak, a onda izražena, prstima rastvorena polusuha smokva, ton muškatnog oraščića, u daljini zrno friškog asvalta, pa onda opet suha šljiva, i sve ispočetka. Mirisi se izmjenjuju sinusoidalno.

U ustima je potpuno suho s kiselinom osjetnom i nakon 4 godine. Znači moglo bi još ležati. Alkohol je prisutan, ali nakon prvog gutljaja nekako nestane. Puno je malih, nezrelih, ali kultiviranih, školski obrazovanih tanina. Prtljaju nešto ispod usnica i polagano utihnu.

Okus je, hm.. jednostavno babićast. Ne znam ga opisati. Kombinacija je debele, sočne trešnje, suhe šljive i potpuno suhe smokve. Začinast je, ljutkast, čak i malo vodenkast, kršan, resak, ali to je takvo vino.

After mi je genijalan. Skoro pa izlazi i iz ušiju. Postojan je 4-5 minuta, a traje i duže. Sortan je i ukusan, okusa kao kada se najedete debelih, hladnih trešanja i pojedete jednu suhu smokvu. Prvo polako nestaje okus, a na kraju tanini. Sviđa mi se jako.

Hint: strogo paziti na temperaturu, neka bude oko 12-13º C. Na višim temperaturama postaje bljutavo.

suho, 13% alc.

cijena: 87 kn

Pros: konzumirati individualno, u tišini i slušati

Cons: znao je biti na popustu za 70 kn što znači da cijena može dole

Conclusion: u najvulgarnijem, najšovinističkijem muškom žargonu (a vjerojatno i ženskom) postoji kategorizacija koja opisuje Top Level primjerak suprotnog spola, a glasila bi “Živi sex”. Ovo vino je Živi sex.

2 responses to Piližota Babić barrique ’07 (crna etiketa)

  1. Odličan opis, no gdje je reska zelena jabuka u retru?!!!

Komentiraj