I evo nas opet…

29/05/2012 — 2 Comments

Trebalo je vremena zbrojiti svu tu silu dojmova. Nakon prošlogodišnjeg ludila od festivala u Makarskoj, ove godine sam odlučio staviti ključ u blogersko-festivalsko-istraživačku bravu, sebično doći u civilu i provesti se u uskom društvu dragih lica. Mislite da sam u tome uspio? I brutalnije nego što sam i sam očekivao…

Iz zakona očuvanja energije proizlazi teza da se energija ne može stvoriti ili uništiti već samo transformirati iz jednog oblika u drugi. Ta teza evidento ne važi i za Dalmacija Wine Expo. U vrijeme festivala Makarska doslovno generira energiju! I to onu pozitivnog predznaka. Taman kad sam pomislio da ne može biti bolje nego prošle godine, prevario sam se. Vibracija se osjetila već na Lučkom. Hermes je bio uz nas i osigurao nam praznu cestu skroz do Šestanovca. Spuštanje s Gornjih Brela, uvijek dražesne serpentine, inhalacija morskim zrakom kroz spušteni prozor auta i eto nas na odredištu. Kasno je. Mašemo Makarskoj i produžujemo direktno u Tučepe, u legendarnu konobu Gusari gdje je blogerska bagrad već bila na okupu.

Atmosfera je uzavrela. Večer naravno prolazi prebrzo uz brzu noćnu marendu i moju konstataciju da Tonijeva home made svježa malvazija može stati uz bok najboljim istarskim. I nije da mi je jedinom to palo na pamet.

„Jutro me zatiče u stalnom kaosu tema“… Ma neee!!! Vječni Balaševićev stih u mojoj ludoj glavurdi hlapi kao izmaglica samo pogledom na bonacu ispred sebe. Sedamsto dubokih bronhijalnih implementacija svježeg morskog zraka, lagana šetnja uz more i evo nas na prvoj „obavezi“ dana. Perfect match.

I ove godine panel stručnjaka – blogera, novinara, vinara i ugostitelja, imao je zadatak ocijeniti vina na temelju slijepog sparivanja sa specijalitetima dalmatinske kuhinje za koje se pobrinula kreativna kuhača chefa splitske Kadene Brace Sanjina.

Za svaki stol servirano je osam vina i jedno jelo, a organoleptičku pobjedu odnijela su vina vinarija Krauthaker, Miklaužić, Degrassi, Belje, Gracin i Bibich.

Braco Sanjin ovoga puta nadmašio je samoga sebe. Kreativna kuhinja u duhu tradicije bila je pravi „challange“ za sljubljivanje sa širokom paletom vina.

Lomljena zrna pšenice s dimlljenim kozicama, pedoćima i hobotnicom + Belje Graševina Goldberg ’09

Sirovi škampi na bračkoj skuti + Miklaužić Škrlet ’11

Krema od fažola sa sotiranim capesantama i sjemenkama bundeve (Bracina verzija viškog brudeta) + Krauthaker Graševina ’11

Konjski filet sa demi-glasom od janjećih kostiju + Degrassi Terre Bianche Couve Rouge ’09

Pačja jetra u umaku od konjaka i naranče na mariniranim jabukama + Gracin Babić ’08 i Bibich Syrah Bas de Bas ’09

Ponosni pobjednici…

Nakon prije svega zabavne radionice slijedi lagani predah na terasi Hotela Osejeva i sparivenje Bibich Syrah Bas de Bas ’09 i Degrassi Terre Bianche Couve Rouge ’09 ovoga puta s cigarama.

Na mjestu prošlogodišnjeg šatora nužan je i mali foto-shooting. Gastrolada i Manjada prezentiraju nove Taste of Croatia majice u black&white varijanti.

Lagana šetnja na drugu stranu grada pod iznenađujuće jakim travanjskim suncem i Dalmacija Wine Expo 2012 službeno počinje!

Prije završetka uvodne cerenomije šmugnuo sam u šator brzinski snimiti situaciju. Već na prvi pogled broj izlagača je evidentno veći. Sve je nekako izdašnije s puno većim manevarskim prostorom za obilazak. I priča kreće… Ljudi polako ulaze, curke na ulaznom pultu profesionalno odrađuju posao i šator se polako puni.

U tom trenutku moj zilionpixelni (un)smart čiribu mobitel smjelo donosi odluku o odustajanju od daljnje suradnje samnom i tjera me na potragu za štekerom. Posjeta apartmanu bila je nužna. Kratko uvjeravanje istog da mu je pamentnije napuniti se što prije i trk u Hotel Park na prvu radionicu.

Saša Špiranec predstavio je plavce berbe 2009: Bura Dingač, Kiridžija Dingač, Mare Postup, Saints Hills Dingač, Korta Katarina Plavac mali, Grgić Plavac mali, Stina Plavac mali, Tomić Plavac mali bq, Plenković Zlatan plavac grand cru, Madirazza Dingač, Poljanić Dingač, Carić Plovac ploški bq, Rizman Plavac mali, Vinarija Dingač i Antunović Postup.

Zanimljivo posložena radionica u interakciji s publikom iznjedrila je ključnu riječ o berbi 2009 – snaga!

Prošle godine konoba Kalalarga pokazala se idealnom usputnom stanicom za marendanje. Niti ove godine nije iznevjerila jednostavnim autohtonim marendama.

List na crveno doplivao je kao naručen.

Popodne prolazi uz muving šatorom bez priručne elektronike (što uopće nije tako loše). Čavrljanje s mnogim poznatim licima, omiški crljenak Pribidrag ’08 vinara Mimice, dokazivanje teze o velikom potencijalu maraštine i kostantno vraćanje na štand ekipi s Plešivice upotpunili su sadržajem ionako prebogat dan.

I evo ga, već je večer. Nimalo lak odabir između „Zvijezda kuhinje“ pao je na mladog chefa do nedavno dubrovačkog restorana Proto, a sada restorana Dubrovnik Braka Kusovca i njegova četiri kreativna slijeda.

Tatar od bijele oborite ribe

Stonska juha od dagnji

Uvijeni brancin na kašici od blitve i krokantu od parmezana

Pjenica od čokolade

„All together“ fotka i možemo lagano na počinak.

Proljeće je, a u meni nemir… Doduše, prije bi rekao ljeto obzirom na temperaturu i jačinu sunca. Nedjeljni zvizdan na makarskoj rivi potjerao je svu raspoloživu blogersku bagrad u debelu hladovinu i ispijanje jutarnje kavice.

Brutalno sunce i još brutalnije brundanje praznog želuca dižu nas sa stolaca i magnetski vraćaju u Tučepe. Terasa Gusara spremna je za marendanje. Svježe kamenice pokapane maslinovim uljem i crnom soli same su došetale pred razjarene čeljusti dok su riblja juha i tuna steak vratili stvari pod kontrolu.

Tučepski masakr motornom vilicom završio je nepovoljno po raznoliku morsku faunu.

Na samu pomisao da se dograbim zadnje voćne bombe, uslijedio je energičan odgovor.

Niti Erika nije mogla odoljeti tučepskoj rivijeri.

U 15h krenula je radionica tima Taste of Croatia na temu „Moćni plavci i deserti: nemoguća misija ili nova osjetilna avantura?“ pod jakim vodstvom Lade Radin – Gastrolade i Gorana Zgrablića – Manjade. Uz, za domaće već tradicionalno a za strance poprilično neobično sljubljivanje moćnih južnjaka uz kamenice, otišlo se korak dalje i dokazala teorija o izvrsnom sljubljivanju plavaca uz desert specijalno dizajniran za radionicu. Eksperiment je više nego uspio. A recept deserta ostaje poslovna tajna.

Točno u pet počela je slijedeća radionica „Kako je caru na Plešivici? Riesling – stilske varijacije i potencijal starenja“.

Darko Baretić predstavio je tri slijeda plešivičkih rajnskih rizlinga – Korak ’11, Tomac ’10, Šember ’10, zatim Šember ’09, Tomac Rizling Amfora ’09, Korak izbor bobica ’07 uz šećer na kraju – Korak ’06, Šember ’98 i Tomac ’98 koji upečatljivo pokazuje potencijal starenja te, kod nas, predrasuda pune sorte.

Blogerija se skuplja na hrpu i popodnevno chillanje pred šator koji se polagano prazni i s prvim mrakom pravac na „Wine party“!

U Hotelu Dalmacija organiziran je već tradicionalni oproštajni tulum uz finger-food specijalitete makarskih restorana i vina mnogobrojnih vinara te humanitarnom lutrijom.

Proletjelo je da brže ne može. Bye bye Makarska, miss you already…

Zahvaljujem se svima, poznatima i nepoznatima, na posuđenim fotkama.

Pros: festival koji se ne propušta

Cons: prekratko traje

Conclusion: slijedeće godine definitivno sa sobom nosim đepni komplet solarnih ćelija za punjenje vječno prazne elektronike, demižon vode na leđima i poveći sombrero

2 responses to I evo nas opet…

  1. Izdržo si dva dana dulje od mene i još živiš. Ti si moj idol! Fala Makaranima, vraćam se doživotno!

Leave a Reply to Ivanhoe Cancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.