Bura Galerija ‘06

08/07/2011 — 4 Comments

Jednog sparnog dana stigao meni na kućnu adresu “entry level” Burinih vina. Eh… Napisao sam to kao da ih ima jedanaest u nizu. Dakle, “entry level” od, barem meni poznata, dva vina pelješkog garažnog vinara Nikole Bure. “Galerija” je kupaža plavca malog, marsellane i cabernet sauvignona (marsellane je križanac cabernet sauvignona i grenaša crnog) i predstavlja lightweight kategoriju, za razliku od njegovog kompanjona “Dingača” koji je apsolutni teškaš.

Granat crvena boja ozbiljno puni čašu. Gusto, sirupasto, poluprozirno.

Ne znam s kojeg je položaja grožđe niti u kojem je omjeru kupažirano, ali u nosu mi je sjedne strane “postupasto”, a s druge strane gusti, zatvoreni i sirupasti miris jednostavnog caberneta malo mi kvari doživljaj. Dekantirao sam ga ručno, u čaši, kako najviše volim, i pratio razvoj.

U početku, dakle, teško i gusto u nosu, zatvoreno, jednostavno, džemasto i pekmezasto u kontekstu crno-crvenog bobičastog voća iz kojega malo iskače slatko od jagode. Stvara se dojam slatkog crvenog sirupa s notom crnog papra. Pozadinski miris netom otvorene kamenice cijelo je vrijeme prisutan, ali niti najmanje nametljiv kakav bi mogao biti. Otvaranjem postaje sve mekše. Pojavljuje se tanašni alkohol i suha zemljana prašina. Džemastost ostaje u nosu i nakon pola sata. Nikako da se razbije na finije voćne mirise.

U ustima je malo prazno. Kiselkasto i bljutavo istovremeno. Umjereno voćno i nekako prašinasto. Iako je plavac mali u ustima dominantan, osjetno je da nije sam. Nije valjda u silaznoj putanji?! Hm… Mislim da nije još, ali moglo bi skoro. Lagano, tanko tijelo, glatke teksture, slabog je ekstrakta i zrelih tanina koji nježno presvuku jezik baršunastim slojem. Ali taj sloj ostane na jeziku pa imam dojam da sam se nagutao prašine. Nakon par gutljaja vino postaje pitko. Zapravo, vrlo pitko stolno vino ako od njega ništa ne očekujete. A teško je ništa ne očekivati kad na boci pročitate prezime vrijedno respekta.

U retru lagana slanost i intenzivan rogač koji začudo potraju.

Vino se savršeno uklapa u marendu na etiketi.

suho, 11,8% alc.

cijena: nemam točan podatak (izguglao sam 37 kn na nekom web shopu)

Pros: koliko sam god protivnik miješanja vina s bilo čim drugim, ovo vino doslovno zove na laganu bevandu, kada postaje cjelodnevno piće za ljete žege

Cons: “popušio” sam foru velikog imena. Još jednom, klonite se očekivanja

Conclusion: na prvu sam loptu bio u dilemi. Da li je to lagano ugasla aromatika plavca malog koji okusom dominira ili je ova kupaža jednostavno aromatski i ekstraktom takva. Nadam se da je ovo drugo. Ali, ovo je već ko za koji dodir s plavcem malim (i u solo varijanti i u kupaži) starim cca pet godina nad kojim, nakon kušanja, vijećam sam sa sobom o njegovom potencijalu odležavanja

4 responses to Bura Galerija ‘06

  1. Da, i ja sam se malo razočarao. Postup i Dingač Bura su jako kvalitetna i izuzetna vina. Galeriju sam probao baš u njega. Solidno vino ako bi ga kupovao u demižani od 5l, nema ga potrebe flaširati u 0.7.

    Izgleda da marsellane daje odlične prinose po čokotu na Pelješcu pa bi mogli ići sa cijenom dolje, trenutno mislim da je 35kn boca. Što je dosta za ovakvo vino.

    Da ne budemo prestrogi, mislim da ga i reklamiraju kao vino za svaki dan.

  2. nažalost, meni je ovo vino bez veze..pio sam ga dvaput i nikako mi se ne sviđa..jednostavno, previše toga nedostaje…ne razumijem zašto uz onakav dingač i postup (mare) izbaciti na tržište ovako nešto..ne razumijem..

  3. Slažem se u jednom. Vino je bez veze ak ga uspoređuješ s Burom Dingač. I tu priča staje. Tu priča staje i ako uspoređuješ Bura Dingač s mnogim vinima u Hrvatskoj, u smislu stlistike. Tko danas kreće napraviti ovakav eksperiment od kupaže? Tko je uopče u Hrvatskoj čuo za sortu marsellane? Pitanje zvuči pretenciozno, ali mislim da možemo ljude nabrojati na prste (ako izuzmemo vinare). Najveći upitnik u ovome vinu je meni plavac mali, u funkciji s godinom na etketi. S kojeg je položaja i u kojem omjeru? Aromatski imam dojam da dominira. A to pokreće druga pitanja. Mnoga u klasi “tabu” tema hrvatskog vinarstva.

  4. ma ne, ne uspoređujem ga s dingačem, nego sam htio reći, da kad netko želi izbrendirat svoje ime, i izbaci dva vrlo dobra vina, čemu uopće srozat kredibilitet s ovako nečim?? slažem se, pitanje je čije je to grožđe, kavo je i od kud. pretpostavljam da je iz doline, možda potomja..na pelješcu svega ima, od Tourige nacional do Tempranillo-a, i sve te sorte koriste za ”šminkanje” preskupih ”dingača” i slično..

Leave a Reply to wineandfood4u Cancel reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.